Među najčešćim pogreškama su prevelika količina masnoće i nedopuštena količina aditiva, a neki su proizvodi predugo bili izloženi dimu. Organoleptičkim svojstvima izvorne kranjske kobasice najviše su se približili proizvodi privatne mesnice Arvaj i tvrtke MDK.
Prema JUS-standardu koji je vrijedio u vrijeme bivše SFRJ, kranjska se kobasica smatrala polutrajnim mesnim proizvodom i smjela je sadržavati 35 do 55 posto vode.
Od 1. siječnja ove godine za proizvodnju kranjske kobasice moraju se poštovati parametri europske kvalitete. Tako se smije upotrijebiti najviše 2 decilitra vode na kilogram mesne mase u kojoj mora biti 55 posto svinjskog mesa 1. i 2. kategorije, 25 posto masnog tkiva i 20 posto mesnog tijesta (aditiva), a od začina - papar, sol, kumin, muškatni oraščić i mala količina mliječnog praha.
Prema legendi, kranjsku kobasicu (Krainwuerst) izmislio je zapravo austrijski car Franjo Josip koji se jednom zaustavio u lokalnoj gostionici "Marinšek" blizu mjesta Naklo. Kad su mu rekli da ga mogu poslužiti samo "običnom kobasicom", car je običnu kobasicu nazvao "kranjska kobasa".