"Stanujem u zelenoj kući", "Moja kuća se nalazi pored mosta", "Možete me pronaći u velikoj smeđoj zgradi, koja se nalazi iza pekare", rečenice su koje se često čuju na ulicama albanskih gradova.
"Ali što se dešava ako pekar zatvori dućan? Ako promijeni djelatnost? Ako fasada promijeni boju zbog kiše", duhovito se pita sociolog Mentor Kikia.
"Većina stanovnika velikih albanskih gradova ne zna gdje stanuju. Gradske četvrti nemaju imena a zgrade nemaju kućne brojeve", žali se liječnica Servete Lohja, dodajući da zbog toga vozila hitne pomoći često ne mogu doći do onih kojima je potrebna liječnička pomoć.
Najjednostavnije bi bilo ulicama dati imena kao što to predlaže i albanska vlada koja je nedavno usvojila i zakon koji to omogućuje. Ali ideološke svađe među političkim strtankama bitno kompliciraju taj zadatak.
Tako su, na primjer, komunisti u gradskom vijeću Gjirokastre, rodnog grada Envera Hoxhe, željeli središnjem trgu dati ime bivšeg diktatora. Na to su skočili desničari tvrdeći da je taj prijedlog provokacija koja bi mogla dovesti do uličnih nereda.
Najveći problem predstavljaju ulice u siromašnim, ilegalno izgrađenim četvrtima koje su niknule nakon što su se prije desetak godina u gradove počeli naseljavati ljudi iz ruralnih područja.
Zbog nedostatka adresa, u Albaniji je praktički nemoguće provesti popis stanovništva, procjenjuju stručnjaci, ističući da se Albanija na ovaj način neće moći pridružiti Europi.
"Ali kako možemo sanjati o Europi, kada uopće ne znamo točno gdje stanujemo", pita se Mentor Kikia.