Dječak je začet nakon dogovora lezbijskog para i dvojice homoseksualaca s kojima su žene prijateljevale dok su živjele u Sydneyu, međutim, nakon rođenja parovi su se posvađali i žene su se vratile u Auckland na Novi Zeland odbivši muškarcima omogućiti pristup djetetu. Imena protagonista tisak nije objavio zbog zaštite djeteta.
Prije no što je biološki otac donirao spermu za umjetnu oplodnju, inzistirao je da mu lezbijski par pismeno potvrdi da će dijete biti kršteno u protestantskoj crkvi u Sydneyu koja prihvaća homoseksualce i odobrava njihove brakove. U sporazumu je također bilo navedeno da će donator sperme na rodnom listu i krštenici djeteta biti upisan kao otac, da će ga se konzultirati kod donošenja svih roditeljskih odluka i da će svake godine barem 14 dana dijete provesti s njim.
Međutim, nakon što je biološka majka umjetnom oplodnjom zatrudnila, parovi su se posvađali i obratili sudu. Partnerica majke tražila je pravo skrbništva za njih dvije, a biološki otac sa svoje je strane također tražio pravo skrbništva, ili barem podijeljeno skrbništvo, a u svakom slučaju slobodan pristup djetetu.
Nakon dva sudska ročišta sutkinja Obiteljskog suda u Aucklandu, Sarah Fleming, donijela je presudu za koju se smatra da je će biti paradigmatična za slične konstelacije roditelja i skrbnika, u kojoj je pravo skrbništva podijelila između lezbijskog para i biološkog oca. Također je ocu, koji je tražio najmanje 14 dana godišnje s djetetom, odobrila da svakog mejseca provede do 7 dana s djetetom.