NA SAMOM početku je autor ovih redova dužan ispričati se legendarnom hrvatskom blogeru T-Zombixu zbog toga što je naslov ovog članka "posudio" s njegovog bloga.
On je svojim komentarom na večerašnju "Pjesmu Euroviziju" izrekao mišljenje koje dijele mnogi koji su protekli tjedan bili bombardirani tom "uglednom" priredbom, a večeras se suočili s njenom pravom prirodom.
U četvrtak se, doduše, činilo da je ta istina ipak malo previše za "eurovizijsku" glasačku i drugu publiku. Barem se takav dojam mogao steći na temelju neočekivanog ispadanja islandske predstavnice Silvije Night, čija je pjesma "Congratulations" predstavljala parodijsku esenciju svega što "Eurovizija" predstavlja proteklih nekoliko godina.
Litvanci i njihova grupa "LT United" je u iznošenju te istine bila nešto malo diplomatskija, pa se usprkos zvižduka od strane grčke publike uspjela progurati u finale i večeras osvojiti relativno dobro mjesto.
No, finski metalci iz grupe "Lordi" sa svojim živopisnim izgledom su se na kraju balade ipak pokazali kao dobitna kombinacija. S jedne strane su formalno zadovoljili eurovizijske standarde koji nagrađuju "ekscesni" vanjski izgled, dok su sadržajno skrenuli iz klasičnih eurovizijskih voda bezlične pop-glazbe u dosada neistraženi heavy metal teritorij.
Za mnoge eurovizijske glasače, umorne od bezlične formule i predvidljivosti, "Lordi" je predstavljao ikonoklastičko osvježenje. Naravno, sve to Fincima ne bi bilo od nikakve koristi da iza njih nije stajao moćni skandinavsko-baltički glasački blok.
Da televizijski gledatelji sa sjevera Europe nisu zadržali hladnokrvnost i ispravno zaključili da su Finci ipak njihov najbolji predstavnik, iz Atene bi kući pjevajući najvjerojatnije otišao Dima Bilan sa svojim bezličnim pop-pjesmuljkom koji iz tko zna kojih razloga dobro sjeda u uši bivših podanika sovjetske tamnice naroda koji danas predstavljaju drugi po snazi eurovizijski glasački blok.
Sinoćnja pobjeda eurovizijskog Sjevera je bez svake sumnje značila veliki poraz eurovizijskog Juga, pogotovo s obzirom da su mnogi Anni Vissi i njenoj pjesmi bili davali velike šanse.
Međutim, balkansko-mediteranski glasački blok se nije iskazao, dijelom i zbog pojave mladog Armenca Andrea koji je u dosadašnje susjedsko-aritmetičke jednadžbe unio kavkasku nepoznanicu, a dijelom zbog toga što su Vissi i turska predstavnica Sibel Tüzün pikovale na istu publiku.
Post-jugoslavenski glasački blok je, s druge strane, radio poput švicarske urice, tako da su se svi bivši federalni partneri na "Euroviziji" ponašali sasvim u skladu s principima "bratstva i jedinstva", odnosno dogovorne ekonomije.
Hari Mata Hari i njegova "Lejla" je u cijeloj toj priči vrlo dobro prošla, ali, na žalost, nije imala previše šanse protiv sjevernjačkih i post-sovjetskih glasačkih blokova. Tako su se predstavnici Bosne i Hercegovine morali zadovoljiti broncom, iako bi, barem po klasičnim eurovizijskim kriterijima trebali dobiti zlato.
S druge strane, dok je - s obzirom na procjene iz Atene i stanje na kladionicama - većina gledatelja očekivala da će "Lejla" bolje proći od Severine i njene "Štikle", mnoge je ipak iznenadilo to da je hrvatska predstavnica prošla lošije od Makedonke Elene Risteske.
Takav rezultat predstavlja možda najveći debakl u karijeri splitske pjevačice, jer se ona, bez obzira na neosporni status Seve Nazionale u domovini i susjedstvu, pokazala nesposobnom postići bolji rezultat od svojih daleko anonimnijih prethodnika na eurovizijskim natjecanjima.
Dragan Antulov