PETER BROOK, jedan od najinovativniji kazališnih redatelja u svijetu, koji je moćne drame postavljao na najčudnijim mjestima, preminuo je u 97. godini, objavio je danas njegov izdavač. Brook, koji je živio u Francuskoj od 1974., umro je jučer u Parizu.
Britanski redatelj, često zvan vizionarem, cijeli je svijet koristio kao svoju pozornicu, uprizorivši niz djela, uključujući vrlo hrabre verzije Shakespearea kroz operu te hinduske epove.
Predstave je postavljao u sportskim dvoranama, napuštenim tvornicama, kamenolomima. Njegova produkcija Shakespeareove drame San ivanjske noći u Shakespeare Memorial Theatreu u Stratfordu 1970. osigurala mu je mjesto u analima kazališne povijesti.
Izbjegavao udovoljiti komercijalnom ukusu
Iako je uživao divljenje u kazališnim krugovima, široj publici je bio manje poznat zbog odbijanja da udovolji komercijalnom ukusu. Godine 1970. napušta Britaniju i odlazi u Pariz gdje je osnovao Centre international de créations théâtrales.
Iz tog se razdoblja izdvaja monumentalna režija epa Mahabharata (1985.), koju je poduzeo istražujući glumačku, jezičnu, tekstualnu i kazališnopoetičku produktivnost interkulturalnih presijecanja. Objavio je i više djela o kazalištu (Prazni prostor – The Empty Space, 1968.; Prijelomna točka: kazalište, film, opera 1946.–1987. – The Shifting Point: Theatre, Film, Opera 1946.–1987., 1987.; Nema tajni: razmišljanja o glumi i kazalištu – There Are No Secrets: Thoughts on Acting and Theatre, 1993.).
Često je izbjegavao tradicionalna kazališna zdanja za svoje predstave, mijenjajući ih za "prazne prostore" koji se mogu transformirati rasvjetom, riječima, improvizacijom i samom snagom glume i sugestije.
Bio je i filmski redatelj
"Mogu uzeti bilo koje prazno mjesto i nazvati ga pozornicom", napisao je u svojoj prijelomnoj knjizi Prazan prostor. Čuveni kazališni redatelj radio je i u svojim 90-im.
"Svaki oblik kazališta ima nešto zajedničko s posjetom liječniku. Na izlasku bi se čovjek trebao osjećati bolje nego na ulasku", napisao je 2017. u knjizi Vrh jezika.
Istaknuo se i kao filmski redatelj, posebno intimističkim djelom Moderato cantabile (1960.), prema scenariju i romanu Marguerite Duras, prvim britanskim filmom koji se priklanja poetici francuskoga novog vala. Ostali važniji filmovi su Gospodar muha (Lord of the Flies, 1963.), prema romanu Williama Goldinga, i Kralj Lear (King Lear, 1971.) prema Shakespeareovoj tragediji.