NE ZNAM za vas, ali meni je cijele te priče malo pun kurac. Te s karijerom. Svi oni likovi koji su svojevremeno bili stalni likovi Pušione u međuvremenu su postali "odrasli i ozbiljni" ljudi i kad se nađeš s njima pričaju uglavnom o svojim karijerama.
Kad bolje promislim, u zadnje vrijeme prilikom većine druženja uglavnom šutim. Jednostavno, dominantne teme mi nimalo nisu zanimljive – kako ubosti što bolje plaćen posao, kako što prije doći do auta i stana, kako podići kredit, koja banka puca najmanje kamate i tako dalje i tako dalje.
Mislim, nije da sam totalni jebivjetar koji se, što bi rekli, prepušta usudu – jebiga, treba i meni neka lova, ali, ljudi, zabrijali ste!
Stvar koja ide u paketu s takvim razmišljanjem je frustracija. Naime, svi ti likovi su frustrirani za popizdit ako im plaća nije onolika koliku misle da zaslužuje, ako skuže da do trideset i pete neće imati stan i auto, ako ne mogu kupiti najnoviju televiziju, DVD, digitalnu kameru i slična tehnička sranja.
Pa valjda u životu ima i nekih drugih stvari koje čovjeka mogu usrećiti. Ne znam, ljubav recimo, druženje s frendovima recimo, đoint i piva recimo, seks recimo. Zadovoljstvo, barem u mom slučaju, dolazi u malim dozama i ima jako malo veze s lovom.
E sad, u cijeloj toj priči postoji jedan paradoks kojeg svako malo uočim. Svi ti koji briju na lovu koju će zaraditi, nikad je nemaju dovoljno, a oni koji briju na posao koji rade, koji uživaju radeći ga, obično ni ne znaju koliko zarađuju i nikad se ne žale da im je malo.
Nekako im lova dolazi sama od sebe. I što je još paradoksalnije, da zarade milijune, vjerojatno bi se bavili istim poslom ne znajući da ih imaju.
Takav je i maj gud frend Mate. Čovjek je po svim kriterijima mlad i uspješan i nedavno je dogurao do vrhunca svoje karijere što je više nego dovoljan razlog da se čovjeka intervjuira.
Dakle, gospodine Mate, vi ste nedavno posluživali Predsjednika Republike što bismo mogli označiti vrhuncem vaše konobarske karijere. Možete nam opisati kako je tekao cijeli taj događaj.
Daj, Dena, nemoj me jebat, pijan si ka guzica. Gasi to sranje!
Nije to sranje nego diktafon. (smijeh) Daj, stari, molin te, ovo će bit zakon!
(smijeh) Jeben ti mater ludu! (smijeh) Šta ću radit?
Ja ću ti govorit pitanja, a ti govori u ovo.
Ae.
Dakle, prvo pitanje, nedavno ste posluživali Predsjednika Republike, kako je došlo do toga?
Bila je ova izložba jahti doli u luci pa su skupili nas iz restorana da poslužujemo. I koktel-pari je bija. I, ništa, boga ti, među tin gostin je bija i Mesić pa san i njega posluživa.
Je li ostavija manče?
Ma kurac je ostavija. Sve ti je to plaćeno. Znaš, Gospe ti, da ti važni gosti sve mukte jidu i piju.
I kako si se osjeća dok si posluživa Predsjednika?
A boga ti, isti kurac. Samo san se večer prije bija opija posli posla pa se nisan prispija oprat. Brale, noge su mi smrdile za popizdit, a po ton jahti smo morali ić bosi. Ali dobro je završilo jer su ovi mislili da to riba malo daje jer nije vriška.
Vratimo se sad počecima tvoje karijere. Di ti je bija prvi posa?
U mom mistu. Bija san taman počeja ić u srednju ugostiteljsku pa mi je stari namistija posa u tomu kafiću. A bila je tvornica blizu pa su ljudi ka ludi dolazili na kave. Kuva bi po trista kava na dan i pra suđe, ruke su mi otpadale.
Koliko si godina onda ima?
14.
A nakon toga?
Onda san naša bolji posa u jednomu kafiću, tu san bija radija dvi godine i dogura do voditelja. Vodija san čoviku cili kafić, nabavu i sve te pizdarije.
I jesi bija zadovoljan?
Ma dobar je čovik bija, ali ja san bija završija školu i ima već prakse pa san otvorija bija svoj lokal. I dobro mi je išlo dok mi prika nije bombu šinija unutra.
Šta, nije bija zadovoljan uslugon?
Ma nije ništa imalo veze s menon nego s ovin šta mi je iznajmija lokal. Zajeba je nekog tipa i ovi mu roknija bombu unutra, a zajeba mene.
I šta si onda?
A vratija se konobarenju samo nisan više tija radit po kafićin nego san tražija restorane da naučin radit sa spizon. Lako ti je u kafiću, samo piće nosiš. Prave face rade sa spizon, a najveće face znaju i sa ribon. To ne može svako, to baš triba znat.
U koliko si restorana radija?
Radija san u par restorana. Najprije san počeja u jednon di su bili samo čevapi, pljeskavice i ta sranja. I pice isto. Gosti sve sami Česi pa mi je i to brzo dopizdilo. Ono, njima ti je isti kurac poslužija ji ti kako triba ili in samo stavija na stol. Nema tu nikakve spike. Isti ti kurac, ima školu ili nema.
Onda san priša u jedan malo bolji restoran i tu san bija prvi put počeja radit sa ribon. Bija mi je šef čovik šta je prije rata vodija restoran u jednomu hotelu i čovik me sve te pizdarije naučija. Kako doć do gosta, kako ga poslužit, koje vino s kojon ribon, kako slagat krpe, di šta stavit na stol… ma sve šta triba.
I koje su tajne zanata?
Ma nema ti tu veliki tajni. Tribaš bit obriven, obučen po propisu, frizura kako triba i bit uljudan. Ne smiš čovika puno gnjavit nego se ponašat ka da te nema. Govoriš samo kad te pita i to tako da misli da te za sve druge goste boli kurac i da paziš samo na njega. Mora ti sve bit čisto i uredno i moraš pazit na kuvara da ti ovi ne zajebe cili posa.
Razumiš, danas svaka pizda misli da može bit konobar, a pola ji ne zna šta je mali makjato pa uliju toplo mliko. Evo, ja san svaki dan u nekon kafiću ili restoranu i jebeš mi mater ako ji ima pet u cilomu Splitu di će te konobar poslužit baš onako po propisu.
Di sad radiš?
Radin u jednon restoranu di sama elita dolazi. Ni jedan obrok nan nije ispod 150 kuna, a nemamo vino jeftinije od 100.
Koja to elita?
Pa Rađa, Kukoč, Ivanišević, onda ovi sa estrade, pa Poglavarstvo, poslovni ljudi i ta ekipa.
Kolika ti je plaća?
Redovna mi je četri, ali od bakšiša ubijen još toliko, zavisi kakvi je misec. Ne brojin ti ja to.
I jesi zadovoljan? Mislin, karijerom i svim tim.
Normalno da jesan. Radin u najboljemu restoranu u cilon kraju, iman dobru plaću i guštan. Sad bi moga jedino ić dalje u Sheraton ili na jahtu kojega bogatuna ka privatni konobar. To ti je najdalje šta moš dogurat.
I s koliko godina si doša do vrhunca karijere?
Sa 25. Znači, ako san počeja sa 14, to ti je nakon jedanest godina konobarenja.
Imaš planova za dalje?
Normalno da iman. Sad upisujen višu ugostiteljsku da mogu otvorit šta svoje za koju godinu, kupija san kompjuter pa se učin radit na njemu pa šta bude.
I još mi reci. Bi li radija išta drugo u životu?
Bi kurac! Ovo ti je najbolji posa koji možeš radit. Uvik si u kafiću, s judima, sa ekipon, zajebaješ se, piješ, jideš, ne tribaš ić ženskin nego one tebi dolaze. Ma ne bi se ni sa Mesićen minja.