SVE JE POČELO s krajem ljeta. Kraj ljeta počinje negdje na pola (auto)puta Karlovac-Zagreb u koloni od 13 kilometara. Drago i ja u busu, jedan sat iza ponoći, a kraj kolone se ne nazire.
Došli smo oko dva, a kako on živi blizu kolodvora, to nisam išao do stana nego ostao prespavati kod njega. I, evo, prespavavam kod njega već tri dana jer mu je cura još na moru.
Mislim, nije da mu mijenjam curu, nego se, ono, ponašamo kao pravi banč of singl gajs - duvamo i gledamo crtane filmove. Gustava i onu crtu Bajum-bajum.
A onda je on drugu večer svojom splitsko-bosanskom inačicom THE jezika rekao.
- Ae, ba, rješi šta dima.
- Baš si optimitist, jebate! Tek jučer smo došli, a i inače nema dima. Ni u Splitu, ni u Gradiću. Neman pojma koji je kurac. Eventualno bi mogli šta šita rješit, ali ne da mi se sad jebat s tim.
- Koju?
- Dok je SDP na vlasti ima trave, a dok je HDZ ima šita.
- Stvarno, jebate. Prije SDP-a je bilo šita ko u priči, a onda ga nisi moga nabavit ni za đoju.
- To oni sebi, ba, ostave. Račan se ponaša ka da je na šitu. Totalno usporen, a Sanader, ba, brije. Znaš ono kad se napušiš pa zabriješ ić, ne znam, do Aquariusa. Nemaš pojma zašto, ali ti baš ono napeto. Tako bi on u EU. Ka da je Aquarius, jebote!
I tako smo kao pravi ljudi, Hrvati i katolici, pili pive i pričali o politici, kad se on sjetio frenda Hercegovca. Tip, hau suprajzing, ima vezu.
Onda je on otišao do Veze, obavio sve potrebne predradnje i s frendom dopilio do ispred zgrade i nazvao me. Onda smo počeli pričati o politici.
- Na kojem ste katu, prčin vas obojicu?
- Na sedmom, iz lifta livo.
- Nisam nepismen.
- Ne znam, vas doli to ne jebe ako je livo.
- Ko te prči, Dena, di ti je ono selo?
Onda smo sjeli i počela je standardna postsamr-priča. Dije ko bio, šta je radio i tako dalje. Ova dvojica bili doma. U Hercegovini.
E sad, politika Pušione je ostajanje u avnojskim granicama bez pretenzija na Bosnu. Iz avnojskih granica izlazim samo kad idem u EU. Međutim, nakon ovih njihovih priča, u meni se rodila ogromna želja da odjebem avnojevsku granicu i spičim tamo.
Naime, svi likovi Pušione, zajedno s njom i autorom, goli su kurac prema pričama iz Hercegovine. Tako da sam odlučio jednog lijepog dana spičit s vodičem od Imotskog pa dalje, grad po grad, i samo prepisivat situacije. Zaglumit Tarantina kad pređe granicu i uleti u onu meksičku žegu. Samo što ovdje nije pustinja nego kamenjar.
Sve, naravno, počinje na granici.
- Tu bi tribalo tablu postavit. "KO TE PRČI! OVDJE TE ZAKON NE ŠTIT!" - kaže tip.
- A najjači su konobari. Tip iz Zagreba sjedio stol do mog. Ono, stariji tip. I račun mu bio šesnest kuna. I daje konobaru onu kunu da mu vrati pet, a čuješ ovoga "More, ti meni kunu, ja ću tebi donit pet." Nema tu "vi" i tog preseravanja. Samo san čeka da mu kaže "Ko te prči!" umjesto "Doviđenja."
- Koja van je baza s tin "Ko te prči!"? - pita Drago.
- To sam doli pokupio. To je glavna rečenica u gradu. Ono "bijo ja jučer na kavi, ko te prči, i ova ženska za stolom..." Ali sad je nova u điru. "Dres te jebo!"
- Ima taj tip jedan koji počne tako s nekom bazom pa je nakon misec dana cili grad ponavlja. I ovo "Ko te prči!" je njegovo.
- A najjači je kad ih spoji pa krene uletavat ženskama. Dođe do žene pa prospe "Ko te prči, dres te jebo!"
- Tribaš i te žene vidit.
- Šta, dobre?
- Svaka, jebote, obučena ka da ide na snimanje za Playboy. Jebeš mi mater ako one u dućan idu bez šminke, minice i visoki peta.
- A nos zapinje za oblake.
- E, a voznog parka se ne bi postidija ni Monte Carlo. Ne moš ti virovat šta je to - mečka, mečka, porše, mečka, BMW, mečka, audi.
- Ma kurac imaju. Sve na kredit. Pričala mi susida ova, frizerka. Žena šiša na odgodu.
- Sereš.
- Boga mi. Dođe žena, napravi frizuru od 300 kuna i plati u tri rate priko čekova.
- Čekaj. - prekidam - Koja je vaša valuta, jebote? Cilo vrime pričaš u kunama.
- Može svaka, brajo!
- Kako to misliš?
- Plaćaš u kunama, eurima i konvertibilnim markama pa se preračunava. Platiš duvan u eurima, a ovaj ti vrati kune ili marke, šta mu je jednostavnije zaokružit.
- Zakon!
- Kurac zakon! Nema zakona!
- A sad pretjeruješ malo!
- Ovako, nijedna velika firma ne plaća porez jer im niko ništa ne smi, znaš točno ko su vlasnici grada i koji rođaci su im zaduženi za kriminal.
- A imaš i kofi-šop na ulazu u Hercegovinu.
- Ne seri!
- Boga mi! Dođeš unutra, naručiš kavu, a moš i travu. Dobiješ tri đoje za pedeset kuna. Moš i pušt tu ili nosit ća, kako oćeš.
- I kakav je dim?
- Zakon, brajo! Tip baš pazi da bude dobar za goste. Njegov.
- Domaći.
- Šta, ima trave doli?
- Ima koliko oćeš! Trave i kokaina ko u priči!
- Nemoj srat!
- U gradu mi je lakše sredit koku nego travu. Jebote, bio sam sedan dana na koki. Skoro se navlačit počeo.
- Sto maraka, to ti je pedeset eura.
- Jeftino. Ima još čega?
- Ima kurvi ka u priči.
- Nisan na to mislija.
- Znam, ali ih ima.
- Ja mislim da nema dva tipa u gradu koji barem jednom nisu išli na kurve. Od dilera do popa.
- Ukrajinke i te uvozne uglavnom. Znaš ono, tip joj uzme pasoš pa ga ona odrađuje. Ono, ka robinje.
- Javne kuće ili cesta?
- Ima i jednog i drugog.
- Kakav je najt-lajf? Osim droge i kurvi.
- Bolest totalna! Pazi samo ovo. Nedavno je gostova jedan srpski bend u tom mistu.
- Čekaj, srpski bend u Hercegovini?
- Ja, što ne bi bio? Iz Beograda, narodnjaci i to. Imaju svirače, tri cece, a pjevač im je deklarirani gej. I izopijala se rulja i krenuli skandirat da oće od Thompsona "Sude mi"
- I?
- Šta i? Tip pjeva. Mislim, pa zamisli to jebote, deklarirani srpski peder pjeva Hercegovcima "Sude mi" od Thompsona. Ne kužin, jebote!
- Ni ja.
Nagradna igra "Tražim poantu"
Tu smo ostali zbunjeni. Mislim, koja je poanta cijele ove priče i ima li ona uopće poantu? Ja sam jednostavno preglup za sve to. Zato tražim poantu.
Poante ne smiju biti duge. Rečenica-dvije. Morate ih slati na adresu denis_lalic@index.hr, a do sljedeće Pušione će jednočlani žiri u sastavu Denis Lalić donijeti odluku o najboljoj te objaviti prvih pet.
Pobjednik će dobiti nagradu u iznosu od 50 kuna u naturi po izbori.