Recenzija filma "Doom": Neko drugo prokletstvo

AMERIČKA senatorica Hillary Clinton i aktivist Jack Thompson osim bivše odvjetničke karijere, dijele i stavove prema kojima nasilne video-igre predstavljaju jednu od najvećih opasnosti po čovječanstvo, odnosno mišljenja su da se u industriju video-igara mora zavesti red na isti onaj način na koji je Bush uvodio demokraciju po Bliskom istoku.

O takvim stavovima se može raspravljati, ali ne i o tome da video-igre, pogotovo one popularne, mogu proizvesti negativne, pa nekad i katastrofalne posljedice.

O tome najbolje mogu svjedočiti fanovi nakon suočenja s holivudskim ekranizacijama svojih omiljenih igara. Najčešće reakcije su nekontrolirani bijes i neutaživa želja za ubijanjem - upravo onakav učinak kakav se obično pripisuje samim igrama.

Uzimajući sve to u obzir, mnogi su očekivali da slična sudbina čeka i "Doom", ekranizaciju jedne od najpopularnijih i najrevolucionarnijih kompjuterskih igara svih vremena - praoca first person shooter žanra i sličnih igara u kojima pikselizirana krv pršti po ekranu. 

Radnja filma je smještena na Mars u bliskoj budućnosti, odnosno u istraživački laboratorij gdje je jedan biološki pokus krenuo krivo te prijeti uništenjem tamošnje kolonije.

Sa Zemlje je, kako bi uspostavio karentenu i riješio problem, poslan tim superelitnih marinaca na čelu sa Sargeom (The Rock). Uskoro će se ispostaviti da imaju posla s malom armijom čudovišta koja su u stanju ljude ili ubiti ili pretvoriti u groteskno transformirane zombije.

U obračunu s njima Sargeovim ljudima će od pomoći biti Sammantha Grimm (Rosamund Pike), znanstvenica čiji je brat John (Karl Urban) jedan od članova Sargeovog tima.

"Doom" je ipak ostao dostojan svog imena i ispunio prokletstvo prema kojima je uspjeh video-igara obrnuto proporcionalan gledljivosti filmske ekranizacije. Razlog je prije svega u razvučenom uvodu u film, koji naglašava glavnu slabost - traljavu karakterizaciju likova.

David Callaham i Wesley Strick su u svom scenariju pokušali slijediti formulu "Aliena" - stvoriti likove za čiju sudbinu će se publika vezati.

Ta ideja, legitimna s obzirom da "Doom" dosta duguje remek-djelu Jamesa Camerona, je upropaštena traljavim dijalozima, drvenom režijom Bartkowiaka te bijednom karakterizacijom.

Tako je, na primjer, britanska glumica Rosamund Pike još jednom protratila svoj talent na "fejkanje" lošeg američkog naglaska i razrogačivanje očiju u svakoj prilici. Rock, koji je za svoju ulogu nominiran za "Zlatnu malinu", mnogo je bolji i adekvatniji za ovaj film.

"Doom" ipak postaje nešto gledljiviji pred kraj, pogotovo s obzirom na briljantnu sekvencu u kojoj gledatelj akciju gleda iz perspektive protagonista te tako ponovno proživljava neke od "najjačih" situacija iz igre. Međutim, ta sekvenca prekratko traje da bi "Doom" izdigla iznad žalosnog holivudskog prosjeka, ili makar približila standardima filmske varijante igre "Resident Evil".

DVD-izdanje u našim videotekama je relativno dobro opremljeno, s dosta zanimljivih reportaža, uključujući onu o bogatoj povijesti "Dooma".

Ipak, najvažniji razlog zašto je gledanje "Dooma" na DVD-u bolje od onog u kinu jest prozaična činjenica da DVD-izdanje nije bilo opterećeno cenzorskim "R" rejtingom, omogućivši tako petnaest minuta dodatnih scena.

Uloge: The Rock, Karl Urban, Rosamund Pike
Režija: Andrzej Bartkowiak
Proizvodnja: Universal, SAD, 2005.
Trajanje: 113 minuta
Ocjena: podnošljiv (4/10)

Dragan Antulov

Pročitajte više