Čini se da su obrijani muškarci postali prava rijetkost. Od trodnevne brade do guste, njegovane brade - dlakavost na licu postala je gotovo pa norma. "Kada su dlake na licu postale obavezne?", pita se čitateljica New York Timesa Mary iz Chicaga. Znak da smo uistinu ušli u "doba brade" svakako je i činjenica da Zohran Mamdani, novoizabrani gradonačelnik New Yorka, ponosno nosi i bradu i brkove, piše autorica Vanessa Friedman.
Brade, brkovi i ostali ukrasi za lice, kao i većina trendova, dolaze i odlaze u ciklusima, a ovaj današnji, iako se čini sveprisutan, nije nikakva novost. Većim dijelom posljednjih 50 godina dominirao je stil glatko obrijanog lica - primjerice, JD Vance bio je prvi kandidat jedne od velikih stranaka na predsjedničkoj listi s dlakama na licu u 75 godina - no to je daleko od povijesne norme.
Prema popularnim blogovima posvećenim bradama, povijest pamti četiri velika razdoblja njihove popularnosti: u drugom stoljeću, srednjem vijeku, renesansi i krajem 19. stoljeća. Mi se, čini se, nalazimo u petom.
Sjetite se samo nekih od brojnih poznatih bradonja iz tih razdoblja. Henrik VIII. bio je čovjek od brade, baš kao i Shakespeare (a uostalom i Mojsije). Slikar iz 17. stoljeća Anthony van Dyck čak je imao i stil nazvan po njemu. Tu su zatim bili i Abraham Lincoln, Karl Marx i Charles Darwin - da spomenemo samo neke.
Brade su tradicionalno simbolizirale muževnost, iako su 1960-ih i 70-ih - tijekom posljednje velike renesanse brade - postale simbolom pobune protiv establišmenta, kako doslovne tako i kulturne. Dovoljno je sjetiti se filma Kosa ili Fidela Castra. "Čovjek u sivom flanelskom odijelu" gotovo je uvijek bio netko tko se brijao svako jutro.
No, s usponom Wall Streeta, klatno moći zanijelo se na drugu stranu. Prevladavajući korporativni etos nametao je stav da muškarci s bradama izgledaju kao da nešto skrivaju, pa su dlake na licu postale rezervirane za planinare, profesore i djedove.
Znak da smo u novom dobu brade nije samo Mamdani, već i odluka New York Yankeesa da promijene svoja stroga pravila i dopuste igračima dlake na licu, pod uvjetom da su "dobro njegovane". Put im je još 2012. godine pokazao Disney, koji je od 1950-ih branio brade zaposlenicima u svojim tematskim parkovima.
U to vrijeme, dopuštanje brade bilo je, kao i većina promjena u pravilima odijevanja, odraz promjene u ravnoteži moći koja je dopuštala da individualni identitet dođe do izražaja. Danas se, međutim, čini da je nova renesansa dlaka na licu suštinski povezana s aktualnim raspravama o muškosti i takozvanoj manosferi.
Uostalom, malo toga odiše muževnošću više od dlaka na licu, vizualnog izraza testosterona. Nije slučajno da JD Vance nije jedini član Trumpovog tima koji nosi bradu. Tu su i Donald Trump Jr., ministar trgovine Howard Lutnick i senator Ted Cruz.
Drugim riječima, brade su ponovno postale uobičajene, što sugerira da se njihovo značenje ponovno mijenja. Ili se čak i gubi. "Neuredan izgled gubi taj muževni šarm kada se čini da svi dečki rade istu stvar", smatraju neki. Dlake na licu kod muškaraca - postale su klišej. A jednom kada se to dogodi, neizbježno je da će se ljudi početi kretati u drugom smjeru.