MALO koja rečenica zvuči tako bezazleno, a nosi toliko napetosti kao "dobro je" izgovoreno nakon svađe. Ako ste se ikada našli s druge strane takve lažne smirenosti ili neke druge pasivno-agresivne fraze, znate koliko to može biti frustrirajuće. Problem je u tome što pasivna agresija u vezi doista može djelovati, barem kratkoročno.
"Pasivna agresija može biti učinkovita poput protupožarnog alarma", kaže za The Washington Post Annie Wright, licencirana psihoterapeutkinja iz San Francisca. "Ona skreće pozornost na problem." Ignoriranje partnera ili namjerno površno obavljanje kućanskih poslova šalje poruku da je osoba povrijeđena ili ljuta, a da pritom ne mora izravno reći što osjeća.
Ipak, takvi neizravni signali i sitne sabotaže imaju ograničen učinak. Jasno daju do znanja da nešto nije u redu, ali ne objašnjavaju što je problem ni što bi druga osoba trebala učiniti. Zbog toga je situaciju teško popraviti, čak i uz najbolju volju. "Ne možete popraviti ono što ne možete imenovati", ističe Wright. Istraživanja pokazuju da takva neizvjesnost može iscrpiti odnos.
Što potiče pasivno-agresivno ponašanje?
Iako neki ljudi koriste dvosmislene poruke kako bi kontrolirali situaciju ili manipulirali partnerom, pasivna agresija nije uvijek proračunata ni zlonamjerna. Klinička psihologinja Felicia De La Garza Mercer objašnjava da se iza nje često krije nešto složenije. Osoba ponekad jednostavno ne zna kako izraziti teške emocije ili se ne osjeća dovoljno sigurno da to učini.
Postavljanje granica ili iznošenje pritužbe nosi rizik da će se partner naljutiti, da će razgovor prerasti u svađu ili da će osoba ispasti prezahtjevna. Kod nekih ljudi taj strah od izravnosti seže daleko u prošlost. "Osoba koja je kronično pasivno-agresivna vjerojatno je kroz obiteljske ili prijašnje odnose naučila da izravno izražavanje osjećaja i potreba nije sigurno", kaže De La Garza Mercer. "Možda su je kažnjavali ili posramljivali zbog pokazivanja emocija."
Iako takvo ponašanje može kratkoročno donijeti osjećaj zaštite, dugoročno stvara veće probleme. Wright napominje da ono učvršćuje uvjerenje da je izbjegavanje otvorene komunikacije dobar način rješavanja sukoba, iako istraživanja pokazuju suprotno. Snažne veze počivaju na povjerenju da se i o teškim temama može razgovarati izravno.
"Ako ste s pasivno-agresivnim partnerom, i vi postajete ljuti", dodaje De La Garza Mercer. Iscrpljujuće je stalno pogađati što nije u redu, a to s vremenom dovodi do zamjeranja s obje strane.
Kako najbolje reagirati?
Svatko ima trenutke kada je umoran, pod stresom ili jednostavno ne komunicira najbolje. Ipak, ako su šutnja, sarkastični komentari ili namjerno loše obavljanje dogovorenih zadataka postali uobičajen način na koji partner pokazuje nezadovoljstvo, problem treba otvoriti.
Nije vaš posao učiti odraslu osobu kako da se izražava, ali možete promijeniti način na koji reagirate. Terapeuti kao prvi korak preporučuju da ukažete na ono što primjećujete u ponašanju, umjesto da nagađate motive. Pretpostavke poput "Očito si iznerviran" obično vode u obrambeno prepucavanje.
"Svojim klijentima i parovima obično preporučujem da jednostavno opišu ponašanje koje vide", kaže De La Garza Mercer. Umjesto pretpostavke, možete reći: "Rekao si da nisi uzrujan, ali primjećujem da si povučen i šutljiv. Voljela bih da porazgovaramo o tome što se događa."
Potrebna su konkretna pitanja
Kada se netko već teško izražava, općenita pitanja poput "Što nije u redu?" često dovode do nejasnih odgovora. Konkretnija pitanja mogu smanjiti prostor za nagađanje. Primjerice: "Jesi li htio reći da si uzrujan jer sam otišla bez tebe?" ili "Kada si rekao 'svejedno', jesi li zapravo bio razočaran?"
Wright objašnjava da se time partneru nudi svojevrsni prijevod. Dobiva priliku potvrditi vaše tumačenje ili ga ispraviti, a odgovornost za objašnjenje vlastitih osjećaja vraća se njemu.
Teško je ne inzistirati na odgovoru kada vidite da je osoba koju volite odjednom distancirana, hladna ili sitničava. Međutim, Wright upozorava da stalno propitkivanje može poslati poruku da su neizravne poruke učinkovit način za dobivanje pažnje. "Niste dužni dešifrirati poruke", kaže Wright.
Nije dobro uzvraćati istom mjerom
To ne znači da trebate uzvratiti istom mjerom. Umjesto toga, postavite jasnu, ali smirenu granicu. Možete reći: "Stalo mi je do toga što te muči, ali ne mogu stalno nagađati" ili "Pokušala sam nekoliko puta otvoriti razgovor, ali čini mi se da to sada nije moguće. Idem se malo odmoriti, pa se nadam da možemo razgovarati kasnije."
Takav pristup može pomoći da se začarani krug prekine u konkretnom trenutku. Ipak, ako je pasivna agresija dugogodišnji obrazac u vezi, nekoliko bolje postavljenih rečenica možda neće biti dovoljno. Terapeut može pomoći paru da izađe iz štetnih komunikacijskih obrazaca, ali nijedna tehnika ne može zamijeniti partnerovu spremnost na promjenu.
Kako zaključuje Wright, nije zdravo ostati u vezi s osobom koja očekuje da pogađate što nije u redu, a zatim vas kažnjava kada u tome ne uspijete.