Foto: Press
U KINIMA će uskoro početi igrati 'Inferno', najnovija adaptacija romana Dana Browna. Osim što treba predstaviti film koji će sigurno postati hit, vrijedi se prisjetiti i zašto je američki romanopisac tako popularan.
Što nudi Pakao?
Glavni junak "Inferna" je harvardski stručnjak za simbole Robert Langdon (Tom Hanks). Nakon što se probudi u bolničkom krevetu u Firenci bez sjećanja u vezi ičega što mu se dogodilo u posljednjih nekoliko dana, Robert Langdon se odjednom nađe na meti ubojice. Uz pomoć doktorice Sienne Brooks (Felicity Jones) i njegovog osobnog poznavanja simbolizma, Langdon će pokušati pobjeći, ali istovremeno i riješiti najintrigantniju zagonetku s kojom se do sada susreo. Pri tom treba dešifrirati niz kodova i simbola zakopanih u nekim od najslavnijih umjetničkih djela Firence, Venecije i Istanbula...'Inferno' je treća ekranizacija romana Dana Browna u kojem je junak Robert Langdon, u sva tri filma Langdona tumači Tom Hanks, a režiser je Ron Howard.
Prvi film u trilogiji bio je "Da Vincijev kod", ekranizacija najpoznatijeg Brownovog djela. U "Kodu" Langdon za vrijeme službenog posjeta Parizu saznaje da je u Louvreu ubijen stari kustos, a pokraj njegova leša pronađen je zagonetni kod. Pokušavajući riješiti bizarnu zagonetku, Langdon i francuska kriptologinja Sophie polako shvaćaju da su tragovi rješenja skriveni u djelima Leonarda da Vincija. Langdon otkriva i da je ubijeni kustos bio povezan sa Sionskim priorijem, tajnim društvom čiji su članovi bili Newton, Botticelli, Victor Hugo, da Vinci i mnogi drugi, a to društvo je znalo i za jednu veliku tajnu kršćanstva.
Nakon "Da Vincijevog koda" snimljeni su "Anđeli i demoni" u kojima Langdona pozivaju u istraživački institut CERN kako bi dešifrirao zagonetni simbol utisnut na prsima ubijenog fizičara. Tamo Langdon otkriva još jedno drevno tajno bratstvo, iluminate koji kreću u konačni osvetnički napad na Katoličku crkvu, pa se Langdon udružuje s lijepom i tajanstvenom znanstvenicom Vittoriom i pokušava spasiti Vatikan od potpunog razaranja. Nakon ta 3 filma sigurno će biti ekraniziran i "Izgubljeni simbol" u kojem Langdon traži izgubljenog prijatelja i počinje istraživati još jedno drevno tajno društvo - masone!
Dan Brownov kod - za uspjeh
Iz navedenih priča dosta je jasno zašto su Brownovi romani (i njegove filmske adaptacije) stekle tako veliku popularnost. Njegove omiljene teme su i teme teoretičara zavjere, te se uvijek bavi drevnim tajnama i njihovim zataškavanjima, tajnim društvima i Crkvom. Za intrigantnu priču dobro dođu i Opus Dei i Vatikan i masoni i iluminati, začinjeni s puno povijesnih i umjetničkih motiva koji sve čine puno kompleksnijim i dubljim. Tu se katkad nađe i CERN koji dodaje malo moderne znanosti i fizike, a uz glavnog junaka je obično i šarmantna znanstvenica. A kako je došlo do Brownove preokupacije simbolima?
Brown je od malena bio zaljubljenik u zagonetke i njihovo rješavanje, za što je zaslužan njegov otac Richard, profesor matematike. Nije ni čudo – dok su ostala djeca za Božić dobivala poklone pod jelkama, Brown i njegova braća bi umjesto poklona dobili mapu sa šiframa i tragovima, pa bi sami morali pronaći darove u kući ili čak u gradu. Kasnije je Dan pokušao ostvariti glazbenu karijeru kao skladatelj, a roman Sidneyja Sheldona inspirirao ga je da i on sam počne pisati knjige. Prve knjige nisu dobro prošle, no njegov četvrti roman, "Da Vincijev kod", postao je bestseler. Nakon toga slijedile se filmske adaptacije njegovih romana o Langdonu koje su kritičari uglavnom popljuvali, no publika je hrlila u kina pa su filmovi zajedno zaradili preko 1.2 milijarde dolara.
Brown – heroj ili zločinac
Brownov uspjeh nije prošao bez brojnih kritika. Književnici i kritičari zamjeraju Brownu loš stil pisanja, no kritike su ga znale i pohvaliti zbog napete priče i iznenađujućih preokreta. Najviše rasprava bilo je o činjenicama i teorijama iznesenim u knjigama. Za to je odgovoran i Brown, koji je u uvodu 'Da Vincijevog koda' napisao: "Svi opisi umjetničkih djela, arhitekture, spisa i tajnih rituala u ovom romanu točni su". Nakon toga pojavili su se brojni kritičari koji su počeli navoditi greške koje vide u romanu, pa su neke od njih ispravljene u sljedećim izdanjima. Ironijom sudbine i hrvatski prijevod knjige bio je prepun dodatnih grešaka jer se izdavač žurio da čim prije objavi knjigu, pa je prevoditeljica dosta toga krivo prevela.
Glavna teorija "Da Vincijevog koda" je da je Isus bio u braku s Marijom Magdalenom, a Sveti Gral je zapravo nasljedna Isusova loza, točnije krv nasljednika, djece koju je imao s Marijom Magdalenom. Ovu tajnu o Isusovim potomcima čuvalo je tajno društvo koje se zove Sionski priorij. Ta teorija iznesena je prije "Da Vincijevog koda" u knjizi "Sveta krv, sveti gral", pa su njezini autori podnijeli tužbu protiv Browna zbog plagijata, ali bezuspješno. Osim što teorija nije originalna, kasnije se pokazalo da se temelji i na krivotvorinama izvjesnog Pierrea Plantarda. Znanstveni kritičari su pronašli rupe i u ostalim Brownovim romanima, među ostalim su kritizirali i upotrebu antimaterije kao izvora energije.
Ipak, Brown i dalje nastavlja zauzimati vrhove književnih top-lista, baš kao što i filmske adaptacije njegovih romana osvajaju Hollywood. Kritike mu neće puno odmoći jer ga publika voli, a on joj pruža ono što želi. A kritizirati njegove romane zbog znanstvene netočnosti je kao kad bi kritizirali Indianu Jonesa jer donosi krivu sliku o arheologiji. A možda baš Brownovi romani i priče koje su filmovane motiviraju mnoge da se počnu baviti simbolima i postanu arheolozi ili povjesničari umjetnosti.