10 roditeljskih navika doživotno utječe na samopouzdanje djece, tvrdi psihologinja

Roditeljske navike koje svakodnevno primjenjujemo mogu snažno oblikovati način na koji djeca grade samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti. Stručnjaci naglašavaju da se pozitivna slika o sebi razvija kroz male, ponavljajuće interakcije koje djeci pokazuju da su viđena, voljena i sposobna.

Posebno važnu ulogu imaju način na koji reagiramo na njihove emocije, kako postavljamo granice i koliko im dopuštamo da uče kroz iskustvo. Stoga je dječja psihologinja, mama i edukatorica za odgoj, Jaimie Bloch, istaknula nekoliko roditeljskih navika i praksi koje dugoročno utječu na samopouzdanje djece.

1. Povežite se kroz osjećaje: ovo pomaže djeci imenovati i obraditi emocije, što stvara snažnu emocionalnu osnovu.
2. Budite topli i dosljedni: ljubaznost, topao ton i jasne granice pomažu djeci da se osjećaju sigurno i poštovano.
3. Hvalite trud, a ne osobu: naglasak je na procesu i upornosti, a ne na izjavama poput "ti si tako pametan/na".
4. Potaknite autonomiju: dopustite im da isprobavaju nove stvari uz male, sigurne rizike kako bi učili kroz pokušaj i pogrešku.
5. Budite odgovorni u reakcijama: prisutnost, toplina i aktivno slušanje grade osjećaj sigurne privrženosti.
6. Prilagodite očekivanja dobi: zadaci trebaju biti izazovni, ali ostvarivi kako bi dijete doživjelo uspjeh.
7. Prakticirajte svjesno roditeljstvo: kratka pauza prije reakcije pomaže održati smirenost, što smiruje i dijete.
8. Poučavajte o rastu i učenju: pogreške se prikazuju kao prilike za učenje i razvoj otpornosti.
9. Gradite socijalne vještine: pokazivanje empatije i popravljanja odnosa uči djecu da se veze mogu obnoviti.
10. Budite primjer samosuosjećanja: pokazivanje nježnosti prema sebi uči djecu kako da se i sama odnose prema sebi s razumijevanjem.

Ove jednostavne svakodnevne navike, kako navodi Bloch, mogu dugoročno pomoći djeci da izgrade stabilnije samopouzdanje i vještine koje im omogućuju da se nose s izazovima, pogreškama i odnosima na zdraviji način.

"Samopouzdanje nije nešto s čime se djeca rađaju - to je nešto što im pomažemo izgraditi, trenutak po trenutak. Kao mama i psihologinja, vidjela sam koliko je lako skliznuti u način razmišljanja 'moram to popraviti' - uskočiti da ih spasimo, pretjerano hvalimo ili zaštitimo od neugode. Međutim, pravo samopouzdanje raste kada usporimo, budemo prisutni i dopustimo im da pokušaju (pa i pogriješe) na siguran način", zaključila je psihologinja.