Foto: Shutterstock
STRUČNJACI smatraju kako je agresivno ponašanje normalan aspekt djetetova razvoja. Sveučilište North Carolina provelo je istraživanje i zaključilo da je agresija naučeno ponašanje i da djeca nisu po prirodi agresivna. S ovim potpuno različitim stajalištima očito je ova priča ima i pozadinu.
Jako mala djeca, posebno u razdoblju prije nego što razviju vokabular, mogu gristi, lupati po stvarima i plakati kada su frustrirani. Djeca uče kako biti neovisna, ali su prilično ograničena kada je samokontrola u pitanju. Nedostaje im govorna vještina kojom bi izrazili komplicirane emocije i zbog toga svoje osjećaje pokazuju gestama kao što je bacanje igračaka, otimanje stvari drugoj djeci ili guranjem druge djece. Ako se dijete osjeća pritisnuto, može vas udariti. Često je i da se dvoje djece svađa, da bi već sljedeću minutu bili najbolji prijatelji.
Agresivno ponašanje signal je da je dijete van kontrole. Može biti previše uzbuđeno, ljuto ili ljubomorno. Iako vam dijete može reći da je pravilo da nema udaranja, ono još nema samokontrolu za dosljedno provođenje pravila. Roditelji koji na agresiju reagiraju mirno mogu pomoći djetetu da se smiri. Agresivan odgovor djeteta može se javiti zbog niza faktora kao što su umor, glad, uzbuđenje ili stres. Vaše dijete ne može uvijek izraziti kako se osjeća pa dijete koje je preplašeno ili gladno može udarati ili gurati druge.
Svako dijete ima svoj vlastiti karakter. Može biti vrlo opušteno i flegmatično ili buntovno i živčano. Aktivnost koju mirna djeca mogu tolerirati, kao što je rođendan drugog djeteta, kod buntovne djece može potaknuti ispad. Dijete koje se osjeća nesigurno zbog dolaska novog djeteta može iskazivati tjeskobu agresivnim ponašanjem. Neka djeca mogu imati teškoće u tumačenju određenog ponašanja ili pretjerivati kada je osobni prostor u pitanju. Djeca s ovakvim temperamentom mogu reagirati jako neprijateljski ako osjećaju da je drugo dijete "uljez".
U nekoliko slučajeva agresivno ponašanje rezultat je životne situacije koja može uzrokovati da djeca reagiraju verbalnom i fizičkom agresijom. Seksualno i fizičko zlostavljanje, oštećenje mozga kao posljedica ozljede, roditelji ili skrbnici koji konzumiraju droge i alkohol i izloženost nasilju mogu pridonijeti agresivnom ponašanju kod djece. Dijete koje pokazuje duboku ljutnju, lako postaje iziritirano, frustrirano, reagira impulzivno ili često gubi kontrolu treba više pomoći nego što mu roditelj može pružiti. Ako ste zabrinuti za ponašanje svog djeteta konzultirajte se s pedijatrom ili obiteljskim liječnikom.