Foto: Facebook (Michael Rossi)
Nakon što je ravnateljica osnovne škole Rydal odbila priznati odlazak na obiteljsko putovanje kao opravdanje za nedolazak u školu, nije ni slutila kakav odgovor će dobit od Michaela Rossia, oca Jacka i Victorie. Naime, roditelji su napisali ispričnicu kako bi opravdali izostanak s nastave 17., 20. i 21. travnja 2015., no učiteljica je odbila opravdati izostanak. Evo što je tata odgovorio:
Nakon saznanja da je glavna svrha putovanja bila odlazak na Bostonski maraton u sjećanje na voljenu osobu, otac je smatrao da i djeca zaslužuju da budu tamo. Pismo prenosimo u cijelosti.
"Draga gospođo ravnateljice,
Cijenim Vašu zabrinutost za obrazovanje naše djece, no mogu vam obećati da je ono što su naučili u pet dana u Bostonu ono za što bi im u školi trebala cijela godina.
Naša djeca su imala priliku na vlastito iskustvo, ono koje je nemoguće ponoviti u učionici ili pročitati u knjigama.
U 3 dana nastave koje su propustili (koja se sastojala od standardiziranih testova koje je moguće provesti u bilo koje vrijeme) djeca su učila o predanosti, smrti voljene osobe i mnogim drugim preprekama kako bi se postigao važan osobni cilj. Iz prve ruke su doživjeli ljubav i podršku.
Prisustvovali su na maratonu i iskusili su iz prve ruke kako je to doživjeti ljubav i podršku, dok jedni bodre druge sa zajednički ciljem. Gledali su slijepe trkače, trkače s umjetnim udovima i iscrpljujućim bolestima te ljudima koji su odlučili prikupiti novac za viši cilj. Odali su počast žrtvama besmislenog čina terorizma i saznali da takvi događaji ne smiju uništiti duh.
To su stvari koje nikada neće naučiti u učionici. Osim toga, naša djeca su hodala "Freedom Trailom", posjetili stanice Bostonske čajanke i grobove nekoliko potpisnika Deklaracije nezavisnosti. To su stvari koje bi naučili u školi tek za godinu dana ili više, dakle u stvarnosti su djeca zapravo sada ispred svog vremena.
Također su posjetili akvarij i proveli mnogo vremena baveći se tjelesnim aktivnostima poput hodanja i plivanja.
Cijenimo napore prekrasnih nastavnika i osoblja i njegovanja obrazovanja koje djeca primaju u svojoj školi, istinski volimo tu školu, ali nikada ne bih oklijevao ponovno ih "izvući" iz škole za jedno tako dragocjeno iskustvo kao što je bilo ovo.
Hvala na Vašem vremenu.
S poštovanjem,
Michael Rossi
Otac"