Milijuni baka i djedova pomažu u odgoju svojih unuka, a znanstvenici su otkrili da im to može pomoći u očuvanju mentalnih sposobnosti. Briga o unucima može usporiti kognitivno propadanje kod starijih osoba, pokazalo je novo istraživanje koje je objavila Američka psihološka udruga..
Glavna istraživačica Flavia Chereches iz Nizozemske i njezini kolege analizirali su podatke prikupljene u Ujedinjenom Kraljevstvu od gotovo 3000 baka i djedova. Otkrili su da su starije osobe koje su čuvale unuke - što uključuje noćenja, brigu o bolesnoj djeci, igru, pomoć oko zadaće, pripremu obroka te vožnju u školu i na izvanškolske aktivnosti - postizale bolje rezultate na testovima pamćenja i verbalne fluentnosti od onih koji nisu sudjelovali u skrbi.
Bake koje su čuvale unuke pokazale su manji kognitivni pad tijekom šestogodišnjeg istraživanja u usporedbi sa ženama iste dobi koje nisu brinule o unucima.
"Najviše nas je iznenadilo to što se za kognitivne funkcije važnijom pokazala sama činjenica da je netko baka ili djed koji sudjeluje u brizi o unucima, nego koliko često su pružali tu brigu ili što su točno radili s unucima", izjavila je Chereches u priopćenju o studiji.
Psihologinja Dale Atkins, autorica dječje knjige Tirkizni leptir, kaže da su rezultati logični. Uloga bake ili djeda održava starije osobe društveno aktivnima, potiče korištenje vještina planiranja i rješavanja problema te pruža prilike za kreativnost i pripovijedanje.
"Pokušavate razumjeti način na koji dijete razmišlja i vidjeti svijet njegovim očima. Sagledavanje stvari iz druge perspektive zaista je važna kognitivna vještina", rekla je Atkins. "To su aktivnosti koje mnogi ljudi s godinama sve rjeđe prakticiraju."
Unuci mogu pomoći i mentalnom zdravlju starijih osoba. Anketa Instituta za zdravstvenu politiku i inovacije Sveučilišta u Michiganu iz 2024. godine pokazala je da se starije osobe s barem jednim unukom rjeđe osjećaju izolirano nego oni bez unuka. Atkins dodaje da provođenje vremena s unukom ili čak mentoriranje djeteta u zajednici "doista pomaže u borbi protiv usamljenosti jer daje osjećaj da i dalje imate svrhu".
Ipak, uloga bake i djeda nosi i određene izazove. "Postoji uvriježeno mišljenje da je biti baka ili djed najljepša stvar na svijetu", kaže DeeDee Moore, osnivačica savjetodavne platforme More Than Grand. Kada takva očekivanja ne odgovaraju svakodnevnoj stvarnosti, "bakama i djedovima može biti vrlo teško priznati si da im je ponekad previše".
Neki se previše uključuju u živote unuka, što može dovesti do problema s granicama u odnosu s roditeljima djece. Drugi se pak mogu osjećati kao da se na njih previše računa kao na stalnu pomoć u čuvanju djece. "To može izazvati napetosti", kaže Atkins, osobito ako bake i djedovi fizički više nisu u mogućnosti nositi se s naporima čuvanja djece, ali osjećaju obvezu pomoći.
Troškovi čuvanja djece za mnoge su obitelji postali teško podnošljivi. Nedavna studija LendingTreeja pokazala je da bi obiteljima u SAD-u bio potreban godišnji prihod veći od oko 370.000 eura kako bi si mogle priuštiti skrb za dvoje djece. Zbog toga su se milijuni roditelja okrenuli svojim umirovljenim roditeljima za pomoć.
Chereches je u svom istraživanju istaknula i važnu napomenu: "Pružanje skrbi na dobrovoljnoj osnovi, unutar obiteljskog okruženja koje pruža podršku, može imati drukčije učinke na bake i djedove od skrbi u stresnijem okruženju u kojem se osjećaju nedovoljno cijenjeno ili smatraju da briga nije dobrovoljna, nego nametnuta obveza."
Moore naglašava da je važno da obitelji otvoreno razgovaraju o granicama i očekivanjima. "Previše obitelji ne vodi takve razgovore", kaže. "Važno je da roditelji u razgovor uđu s namjerom da čuju i razumiju perspektivu baka i djedova, umjesto da samo postave pravila i očekuju da ih se bez pogovora slijedi."