Generacija Z prva je zabilježena generacija koja pokazuje niže razine inteligencije od svojih roditelja, a jedan stručnjak tvrdi da zna što je tome uzrok. Dr. Jared Cooney Horvath, neuroznanstvenik i bivši učitelj, ističe kako je generacija rođena između 1997. i ranih 2010-ih kognitivno zakinuta zbog pretjeranog oslanjanja na digitalnu tehnologiju u obrazovanju, piše Daily Mail.
Otkako se krajem 19. stoljeća počeo sustavno pratiti kognitivni razvoj, generacija Z postala je prva koja postiže lošije rezultate od one koja joj je prethodila. Zabilježen je pad sposobnosti koncentracije, pamćenja, čitanja, matematike, rješavanja problema i ukupne inteligencije. Dr. Horvath je pred američkim Senatom, pred Odborom za trgovinu, znanost i promet, izjavio kako su ti rezultati posebno zabrinjavajući s obzirom na to da današnji mladi u školama provode više vremena nego prijašnje generacije.
Horvath tvrdi da je glavni uzrok tog pada sve veća prisutnost digitalnih alata u nastavi, poput računala i tableta. Kao voditelj grupe LME Global koja se bavi istraživanjem mozga i ponašanja, ističe kako podaci jasno pokazuju da su kognitivne sposobnosti počele stagnirati, pa i opadati, upravo od 2010. godine. Kako je rekao senatorima, obrazovni sustav se tada nije znatno mijenjao, a ljudska biologija nije se mogla razviti toliko brzo da bi uzrok bio biološke prirode.
"Odgovor se, čini se, krije u alatima koje koristimo za učenje", izjavio je 15. siječnja. "Podaci pokazuju da zemlje koje uvode digitalne uređaje u škole bilježe značajan pad rezultata."
Neuroznanstvenik objašnjava da ljudi nisu evoluirali kako bi učili preko ekrana, sažetaka i kratkih videa, već kroz stvarne interakcije licem u lice - s učiteljima i vršnjacima. Smatra da ekrani ometaju biološke procese koji su ključni za koncentraciju, pamćenje i dublje razumijevanje.
"Više od polovice budnog vremena tinejdžeri provode gledajući u ekran", rekao je za New York Post. "Naš mozak nije prilagođen učenju preko sažetih poruka i brzih videa. Umjesto toga, stvoren je za produbljeno učenje kroz komunikaciju i iskustvo."
Horvath navodi kako taj negativan trend nije ograničen samo na SAD. Njegovo istraživanje obuhvatilo je 80 zemalja i pokazalo da se u posljednjih 60 godina usporedo s većom prisutnošću tehnologije u učionicama bilježe slabiji obrazovni rezultati. U SAD-u, primjerice, Nacionalna procjena obrazovnog napretka (NAEP) otkrila je da su rezultati znatno pali u državama koje su uvele pravilo da svaki učenik dobiva vlastiti uređaj za nastavu.
Djeca koja su računala koristila do pet sati dnevno isključivo za školu postizala su lošije rezultate od one koja su tehnologiju koristila rijetko ili uopće ne.
Iako rezultati pokazuju pad sposobnosti, Horvath kaže da mladi često nisu ni svjesni svojih nedostataka, nego su uvjereni da su iznimno pametni. "Većina njih ima preveliko povjerenje u vlastitu inteligenciju. Što je osoba uvjerenija da je pametna, veća je vjerojatnost da zapravo nije", izjavio je.
Dodaje kako su se mnogi toliko navikli na konzumaciju informacija putem sažetaka i kratkih videa na platformama poput TikToka da su se i obrazovne metode počele prilagođavati tom formatu.
"Što djeca rade na računalima? Skrolaju. Umjesto da postavimo jasan cilj obrazovanja i oblikujemo alat prema tom cilju, mi oblikujemo obrazovanje prema alatu. To nije napredak, to je kapitulacija", upozorava Horvath.
Stručnjaci su predložili nekoliko rješenja: odgađanje korištenja pametnih telefona, uvođenje jednostavnijih uređaja poput preklopnih mobitela za djecu te nacionalne mjere kojima bi se ograničila upotreba tehnologije u učionicama. Problem su nazvali "društvenom hitnošću" te pozvali zakonodavce da razmotre modele poput onih u Skandinaviji, gdje su digitalni alati u školama u velikoj mjeri zabranjeni.