Foto: 123rf
NA STEPENICAMA blizu cvjećarnice sjedila je djevojčica stiskajući svoja koljena, gutajući suze koje su prijetile bujicom. Pored nje je polako prošao muškarac u svojim srednjim godinama,fino odjeven, pogledavajući oko sebe, tražeći pogledom majku tog očito jako nesretnog djeteta. No, oko nje nije bilo nikoga - ni majke ni oca te je, ignorirajući je jer mu se žurilo, utrčao u cvjećarnicu naručiti veliki buket ruža za svoju majku koja je živjela daleko i kojoj je uvijek, za Majčin dan, slao ruže u znak svoje ljubavi. Kada se vraćao do automobila nakon obavljenog posla, djevojčica je i dalje tamo sjedila brojeći sitniš u svojoj ruci. I dalje je bila sama. Djelovala je još tužnije.
Nije je više mogao ignorirati te ju je pitao- Zašto si tužna? Gdje je tvoja mama?
- Htjela sam joj kupiti jednu crvenu ružu, ali nemam dovoljno novaca. Protisnula je kroz zube, tiho, mučeći s prijetećom navalom suza. Čovjek se rastužio, uhvatio djevojčicu za ruku te ju poveo u cvjećarnicu kupiti njenoj mami najljepšu i najveću crvenu ružu.
- A gdje je tvoja mama? - pitao je opet.
- Blizu, rekla je.
- Hoćeš li da te odvezem tvojom majci?, pitao je.
- Može.
Nakon kratke vožnje djevojčica je rekla - tu smo. Tu je moja mama. Dalje mogu sama.
Izašla je iz automobila sa svojom velikom crvenom ružom i požurila preko ceste do jedinog ulaza u blizini koji je iza velikih željeznih vrata skrivao posljednje počivalište njene i mnogih drugih majki, očeva, djece, djedova, baka...
Čovjek se silno rastužio, no znao je odmah što mu je činiti. Okrenuo je automobil i umjesto na posao krenuo na dalek put - svojoj majci koju će danas umjesto velikog buketa crvenih ruža dočekati najljepši poklon koji može poželjeti. Svoje dijete stisnuto u toplom zagrljaju.
Drage majke, znate i same da danas nikakav poklon ne može biti vrjedniji od ruku vaše djece oko vašeg vrata, no ne zaboravite da ste i vi nečija djeca. Da i vi imate majke. I da je svaka majka - žena. I da je danas i njen dan.