ČAK i nakon teškog porođaja Chandra Burnside bila je nepokolebljiva u dojenju svog prvorođenog sina. Bio je svibanj 2010., a tada 29-godišnja lobistica hitnim carskim rezom rodila je u bolnici u Virginiji. Uznemirena što porođaj nije prošao kako je planirano, Burnside je bila odlučna u namjeri da ispravno doji. Naposljetku, desetljeća istraživanja pokazala su da majčino mlijeko donosi vitalne prehrambene i zdravstvene prednosti bebama, uključujući zaštitu od bolesti poput dijabetesa i sindroma iznenadne dojenačke smrti.
Ali ni to nije išlo po planu. Burnside je dojila, a zatim se danonoćno izdajala kako bi zadržala zalihe. Tako su joj rekli na trudničkom tečaju koji je pohađala. Ali njezin sin ni nakon par tjedana nije dobivao na težini. Pedijatar ju je nagovarao da ga češće hrani te joj savjetovao da počne davati bebi adaptirano mlijeko ako ne može proizvesti dovoljno majčinog mlijeka. Ona je odbijala odustati od dojenja, piše National Geographic.
Prema američkim Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, više od 80 posto novopečenih majki pokušava dojiti. Ipak, nakon tri mjeseca manje od polovice još uvijek isključivo doji, a samo četvrtina to čini do šestog mjeseca djetetovog života, što je preporuka Američke akademije za pedijatriju. Mnoge žene doje i daju adaptirano mlijeko ili se odlučuju isključivo za adaptirano mlijeko. No, nestašica adaptiranog mlijeka u SAD-u potaknula je razgovore o izazovima s kojima se dojilje susreću.
Iako procjene govore da je samo oko pet do deset posto žena fiziološki nesposobno dojiti, mnogo više njih kaže da ili ne proizvode dovoljno mlijeka ili da u njihovom mlijeku nedostaje nešto nutritivno što bi pomoglo bebama da dobivaju na težini. No zapravo je iznenađujuće malo istraživanja o tome zašto dojenje može poći po zlu. Dok su se provodila opsežna istraživanja o laktaciji kod goveda, istraživači su jedva zagrebali površinu kada je u pitanju ljudsko mlijeko.
Međutim, posljednjih godina počeli su se događati pomaci i po tom pitanju. Istražuju se čimbenici poput genetike, izloženosti okolišu i prehrane i znanstvenici se nadaju da će dobiti odgovore za buduće generacije majki.
"Znanost se razvija tako brzo, mislim da će sljedeće desetljeće biti stvarno posvećeno ovom pitanju", kaže Shannon Kelleher koja istražuje biomedicinske i nutricionističke znanosti na Sveučilištu Massachusetts Lowell.
U potrazi za odgovorima Burnside je posjetila endokrinologa kako bi ustanovila ima li možda inzulinsku rezistenciju, za koju je čula da bi mogla uzrokovati slabu opskrbu mlijekom. Iako su testovi otkrili da ima neke markere za sindrom policističnih jajnika, koji mogu uzrokovati inzulinsku rezistenciju, endokrinolog joj je rekao da joj ne trebaju lijekovi za poboljšanje osjetljivosti na inzulin.
Naposljetku, Burnside se pridružila grupi za podršku dojenju gdje je našla ohrabrenje, ali ne i odgovore. Nastavila je dojiti, ali nevoljko je počela nadohranjivati dijete adaptiranim mlijekom.
Biologija dojenja
Dojenje se običnom promatraču može činiti jednostavnim. Žena podiže dijete na grudi, a ono preuzima posao. No, kao što majke znaju, dojenje je složen proces koji može poći po zlu na mnogo načina.
"To je fino podešena orkestracija različitih hormona koji se vežu na svoje vrlo specifične receptore i pokreću specifične reakcije. Sve što ometa te reakcije zaustavit će laktaciju, ponekad u roku od nekoliko sati", govori Kelleher.
Grudi postaju potpuno zrele tek tijekom trudnoće, što preplavljuje tijelo koktelom hormona koji potiču proizvodnju mlijeka. Kelleher uspoređuje mliječne žlijezde s grozdom grožđa: mliječni kanali su stabljike, a šuplji prostori (alveoli) u kojima se nakuplja mlijeko grožđe. U svakoj dojci je desetak takvih nakupina, a svaka sadrži dvije vrste stanica. Stanice unutar alveola proizvode mlijeko, a mišićne stanice koje okružuju te strukture se skupljaju, gurajući mlijeko u kanaliće.
Kada se beba rodi, uklanjanje posteljice izaziva nagli pad hormona progesterona, koji uključuje proizvodnju mlijeka.
Za oslobađanje mlijeka potreban je još jedan složen slijed događaja. Kada beba siše bradavicu, ona aktivira senzorne živčane impulse u majčinom tijelu koji oslobađaju i prolaktin i oksitocin. Ti hormoni potom potiču stanice mliječne žlijezde da otpuštaju mlijeko. Kako bi se proces dojenja održao, beba mora redovito sisati ili će se mliječna žlijezda vratiti u stanje prije trudnoće.
Zašto dojenje ponekad ne funkcionira?
U vrijeme kada je Burnside bila trudna sa svojim drugim djetetom, 2012., mnogo je bolje razumjela dojenje. Njezine borbe s hranjenjem prvog sina inspirirale su da je promijeni karijeru i upiše tečaj koji proučava dojenje.
Drugi put je u rađaonicu otišla naoružana znanjem o tome što može stati na put proizvodnji dostatnih količina mlijeka. To uključuje predugo čekanje na hranjenje novorođenčeta i nuđenje adaptiranog mlijeka umjesto dojke u prvim danima života.
"To je vrlo kritično vrijeme za uspostavljanje laktacije", ističe Parul Christian, direktorica programa ljudske prehrane na Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health.
Stručnjaci preporučuju dojenje unutar sat vremena nakon rođenja kako bi se pokrenuo proces hormonske signalizacije. Nuđenje formule također lišava novorođenče kolostruma - prvog oblika majčinog mlijeka, koji tijelo proizvodi dva do četiri dana nakon poroda, a koji je prepun vitalnih hranjivih tvari, antitijela i antioksidansa.
Prema pedijatrici Ann Kellams, mnoge žene mogu prevladati probleme s opskrbom mlijekom uz podršku i obrazovanje. Ona ističe da većina žena, poput Burnside, na trudničkom tečaju prima samo osnovno obuku o dojenju. A edukacije o dojenju u njezinoj bolnici vodili su predstavnici tvrtke koja prodaje adaptirano mlijeko.
"Kad bi roditelji bili bolje informirani, mogli bi se opustiti. Kao prvo, žene bi se manje brinule zbog male količine mlijeka kada bi razumjele da količina mlijeka koju proizvode ovisi o djetetovu razvojnom stadiju - a ponekad bebi ne treba puno. I dok mnogi roditelji koriste adaptirano mlijeko kada se čini da je mlijeka malo, to se može pogoršati i dodatno smanjiti proizvodnju mlijeka", pojašnjava dr. Kellams.
Ponekad izazov može biti i na bebinoj strani. Neka stanja mogu spriječiti bebu da adekvatno stimulira bradavicu.
"Novopečeni roditelji ne bi trebali biti prisiljeni sami rješavati sve te potencijalne probleme", napominje Kellams. Ona se zalaže za pristup konzultantima za dojenje, koji mogu riješiti probleme, kao i za institucionalnu podršku, poput plaćenog porodiljnog dopusta, što rutinu neprekidnog hranjenja i ispumpavanja čini izvedivijom.
Ali čak ni pristup izvrsnoj zdravstvenoj skrbi neće biti dovoljan za sve žene, kao što nije bio za Burnside.
To nisi ti, to je biologija
Kelleher tvrdi da biologija može izazvati probleme s dojenjem na načine koje znanost tek počinje istraživati.
Poznato je da postoji nekoliko medicinskih stanja za koja se zna da ometaju dojenje. Operacija dojke, bilo da se radi o mastektomiji, povećanju ili redukciji, može uništiti strukturu mliječne žlijezde, a postoji i rijetko stanje u kojem žene ne razviju dovoljno mliječnog tkiva tijekom puberteta.
Problemi sa štitnjačom, dijabetes i sindrom policističnih jajnika mogu utjecati na razinu hormona, ometajući delikatnu interakciju koja je potrebna za održavanje protoka mlijeka. A utvrđeno je da kronični stres iscrpljuje tijelo energijom koja mu je potrebna za proizvodnju mlijeka.
Ali prema Kelleher, postoje i drugi biološki čimbenici koji mogu utjecati na opskrbu mlijekom kod žene. Od toga, istraživači znaju najviše o prehrani. Pretilost i pothranjenost utječu na razinu hormona u tijelu, a Christian kaže da majčina prehrana može utjecati na profil masti i vitamina u njezinom mlijeku. Zbog toga mnoge dojilje uzimaju dodatke prehrani i potiču se na zdravu prehranu i izbjegavanje iznenadnih deficita kalorija.
"Postoji sve veća znatiželja o ulozi koju bi antioksidansi mogli igrati i u smanjenju oksidativnog stresa, stanja u kojem lažni elektroni u tijelu u osnovi počinju napadati različite dijelove stanice. Ako ti elektroni ubiju stanice u mliječnoj žlijezdi, to može smanjiti alveole i vratiti ih u stanje prije trudnoće. Smatra se da antioksidansi poput piskavice, uobičajenog sastojka dodataka za dojenje, pomažu stabilizirati te elektrone", navodi Kelleher.
Međutim, kada je riječ o razumijevanju utjecaja genetike na laktaciju, Kelleher kaže da "stoljećima zaostajemo za mliječnom industrijom". Godine istraživanja pomogle su identificirati gene kod goveda koji potiču veći sadržaj proteina ili veću opskrbu mlijekom. Nasuprot tome, kaže Kelleher, postoje samo sporadične studije na ljudima.
Zato se Kelleher odvažila pokrenuti istraživanje o tome kako genetske mutacije utječu na transport cinka u mliječnoj žlijezdi. Ovaj mineral je visoko koncentriran u kolostrumu, što ukazuje na njegovu važnost za novorođenčad. Ona također ukazuje na još jednu nedavnu studiju istraživača sa Sveučilišta Penn State koja je pokazala kako je jedna varijacija gena koji proizvodi protein laktadherin povezana s malim volumenom mlijeka. Ali još uvijek je nejasno zašto.
"Ne znamo ni što ovaj protein radi u mliječnoj žlijezdi, ali mutacije u njemu povezane su s malim volumenom mlijeka", kaže ona. "Čini mi se da je to važno razumjeti."
Slično, Kelleher ističe da bi izloženost kemikalijama, mikroplastici i drugim štetnim tvarima iz okoliša mogla utjecati i na količinu i na kvalitetu mlijeka koje ljudi proizvode.
"Postoji velik broj stvari koje mogu poći po zlu, a mi to još ne razumijemo zbog raznih društvenih, političkih i financijskih razloga", dodala je.
Budućnost istraživanja
Tehnologija je posljednjih godina naučila znanstvenike da je ljudsko mlijeko bogato hranjivim tvarima, kao i bioaktivnim tvarima koje utječu na zdravlje bebe, njezin rast i zrelost te razvoj.
2020. godine Zaklada Billa i Melinde Gates podržala je osnivanje Međunarodnog konzorcija za sastav mlijeka, koji je usredotočen na to kako optimizirati nutritivnu vrijednost ljudskog mlijeka. Zatim, prošle godine, Nacionalni institut za zdravlje osnovao je vlastitu radnu skupinu za ekologiju majčinog mlijeka, raspisavši poziv za podnošenje prijedloga istraživanja. Kellams kaže da Akademija za medicinu dojenja također razvija plan za rješavanje ključnih roditeljskih pitanja o dojenju.
"Bolji uvid u biologiju ljudskog mlijeka mogao bi promijeniti život milijunima žena diljem svijeta i njihovoj djeci - osobito onima u okruženjima s niskim primanjima gdje je pothranjenost uobičajena", govori Christian.
Za Burnside svako otkriće koje proizađe iz ovih istraživanja bit će prekasno za njezinu obitelj. Prije tri godine rodila je svoje treće dijete i postala certificirana savjetnica za dojenje. Ona je doživjela obilno postporođajno krvarenje, za koje se zna da odgađa laktaciju. Kad je mlijeko konačno stiglo, bilo ga je premalo. Nikada neće sa sigurnošću znati, kaže, je li to povezano s krvarenjem ili je dio šireg biološkog problema.
"Imala sam vještine i sposobnost da se zalažem za sebe. Imala sam sve, a na kraju i dalje imam veliki upitnik iznad glave", zaključuje.