Vjerovali ili ne, čini se da se trend okreće - djeca su spremna prekinuti ovisnost o ekranima i zapravo žele prestati toliko koristiti pametne telefone. Barem tako tvrdi dr. Jonathan Haidt, koji u svojoj novoj knjizi "Nevjerojatna generacija", napisanoj u suradnji s Catherine Price, nudi dokaze i savjete za povratak životu ispunjenom druženjem uživo i igrom na otvorenom.
Knjiga koristi svjedočanstva stvarne djece kako bi potkrijepila tvrdnju da je sada pravi trenutak da roditelji postave bolje granice oko tehnologije. "Mi smo prva generacija koja će odrasti s više uspomena na tuđa djetinjstva nego na vlastita", rekao je dr. Haidt, parafrazirajući ono što su mu rekle tri mlade žene iz Generacije Z tijekom istraživanja, piše Parents.
U svom bestseleru iz 2024. godine, "Anksiozna generacija", Haidt je tvrdio da su djeca koja su odrastala s telefonima početkom 2010-ih zabilježila astronomske stope anksioznosti, depresije i samoozljeđivanja. Sada se udružio s Price, autoricom knjige "Kako prekinuti s telefonom", kako bi ponudio rješenje.
"Nevjerojatna generacija" namijenjena je djeci od 8 do 16 godina i kombinira stil grafičkog romana s praktičnim savjetima, tvrdeći da su djeca voljna odložiti telefone i vratiti se u stvarni svijet. No, knjiga ne sugerira da im se telefoni potpuno oduzmu. "Mi se prvenstveno ne bavimo oduzimanjem telefona. Mi se prvenstveno bavimo vraćanjem djetinjstva. O tome se radi", ističe Haidt.
Knjiga djeci na prilagođen način objašnjava kako su tehnološke tvrtke - nazvane "Pohlepni čarobnjaci" - namjerno dizajnirale društvene mreže kako bi ih putem oglasa i algoritama zadržale online što je duže moguće, svjesne štete koju im nanose.
Cilj je potaknuti djecu da postanu "buntovnici" koji odbacuju telefon radi zabave, prijateljstva i slobode u stvarnom životu. "Dio naše misije je vraćanje ljudskog djetinjstva u stvarni svijet, barem do 16. godine", kaže Haidt. "Znamo da je pubertet ugrađeno, univerzalno razdoblje brzih promjena mozga kao odgovor na interakciju s društvenim okruženjem. Tako smo se razvili. Mora biti s društvenim okruženjem. A lajkanje objava i komentiranje, to ne postiže taj učinak."
Autori se oslanjaju na opsežna istraživanja, uključujući i članak objavljen u The Atlanticu u kolovozu 2025., u kojem pišu: "Djeca se žele sastajati uživo, bez ekrana i nadzora. Ali budući da mnogi roditelji ograničavaju njihovu sposobnost druženja u stvarnom svijetu, samostalno, djeca se okreću jedinoj stvari koja im omogućuje druženje bez odraslih koji ih nadziru: svojim telefonima."
Argumentiraju da su moderni roditeljski strahovi, poput straha od otmice (iako je rizik manji od 1%) i izloženosti online opasnostima, doveli do strožeg nadzora i manje slobode, što je na kraju stvorilo "anksioznu generaciju".
Glavni razlog zašto djeca provode toliko vremena na telefonima je strah od propuštanja (FOMO). To je, kako objašnjava Haidt, problem kolektivnog djelovanja. "Glavna stvar koju treba razumjeti o svemu ovome je problem kolektivnog djelovanja: da pritisak da se koriste telefoni ne proizlazi iz činjenice da su telefoni i društvene mreže tako nevjerojatni", kaže on.
Pritisak dolazi iz činjenice da su svi drugi online, pa djeca osjećaju da i ona moraju biti. To stvara pritisak i na roditelje da popuste. Jedan od ciljeva knjige je ohrabriti mlade da izazovu taj status quo.
Haidt tvrdi da ima čvrste dokaze da djeca zaista žele manje vremena provoditi online. "Jedna od značajki knjige su sva svjedočanstva Generacije Z plus dokazi iz anketa, što znači da ne samo da biramo i izdvajamo, ne pronalazimo samo neke čudake. Ne. Oni zapravo govore u ime svoje generacije", kaže on.
U anketi provedenoj za knjigu, na pitanje "Kako želiš provoditi vrijeme s prijateljima?", 45% djece odabralo je igru bez nadzora i druženje, dok je samo 25% odabralo online igru. "Dakle, djeca žele izaći, žele se zabavljati jedni s drugima, žele imati uzbudljivo djetinjstvo. I mi im samo moramo početi dopuštati", zaključuje Haidt.
Price i Haidt tvrde da mlađe generacije provode sate na aplikacijama ne zato što ih vole, već zato što se osjećaju zarobljeno. "U projektu s Harris Pollom, Jon je otkrio da je gotovo polovica mladih u dobi od 18 do 27 godina izjavila da bi voljela da neke od glavnih platformi društvenih medija nikada nisu bile izmišljene", ističe Price.
Još jedan pokazatelj je odgovor na pitanje žele li da su pametni telefon dobili ranije ili kasnije. Gotovo nitko nije rekao "ranije". "Ali mnogi od njih kažu: 'Volio bih da sam čekao'", dodaje Haidt. "Čak i djeca kažu: 'Volio bih da su moji roditelji čekali.' Dakle, kada pogledate stupanj žaljenja koji dijele roditelji i tinejdžeri, to je stvarno tužno."
Autori se nadaju da će njihova knjiga olakšati razgovore umjesto da stvara sukobe. "Nadamo se da će knjiga zapravo olakšati razgovore između odraslih i djece na produktivan način umjesto stalnih sukoba", kaže Price. Ključni savjeti za roditelje su odgađanje davanja pametnog telefona i pristupa društvenim mrežama što je duže moguće, idealno do 16. godine.
Također, važno je postupno popuštati nadzor i dopustiti djeci da samostalno obavljaju male zadatke, poput naručivanja hrane, odlaska u školu pješice ili pripreme doručka. To gradi samopouzdanje i smanjuje anksioznost.
Kao alternative pametnim telefonima, predlažu se fiksni telefon za duge razgovore s prijateljima ili osnovni preklopni telefon bez interneta koji stoji u zajedničkom prostoru. Postoje i uređaji poput BoT Talka, komunikatora bez ekrana s GPS praćenjem, koji djeci daju slobodu, a roditeljima osjećaj sigurnosti bez izlaganja online opasnostima.
U konačnici, cilj knjige "Nevjerojatna generacija" je vratiti prijateljstvo, slobodu i zabavu u dječje živote. Suprotnost tome su pratitelji, ovisnost i zabava koju nude ekrani. Knjiga postavlja jasan izbor pred djecu: "Želite li pratitelje, ovisnost i zabavu, ili želite prijateljstvo, slobodu i zabavu?" Vrijedi im dati priliku da sami donesu tu odluku.