ANONIMNI poziv jednog para u program britanskog Radija 4 dirnuo je javnost. Kako su ispričali, usvojeni sinovi više ne žive s njima, nakon što je stariji u dobi od 16 godina preko društvenih mreža stupio u kontakt s biološkim roditeljima prošle jeseni.
"S dječacima nismo u kontaktu više od tri mjeseca. Ne žive s nama jer to ne žele, iako smo im roditelji. Ne žele da im više budemo roditelji", ispričao je muškarac koji se predstavio kao Ed.
Osim toga, kaže da dječaci više ne idu u školu jer su se počeli drogirati.
"Najvjerojatnije se više neće educirati. Tragično je gledati kako uništavaju šanse za život", dodao je.
Ed i njegova supruga Claire očajnički su željeli postati roditelji, pa su usvojili dvojicu dječaka u dobi od 2 i 3 godine.
"Stariji je imao kompleksne teškoće, ali u listopadu prošle godine je prvi put nakon dugo vremena bio sretan i smiren. Išao je kod terapeuta i dobro je napredovao. Mlađi sin je imao prijatelje i dobre ocjene", kaže Claire.
Usvojena djeca u Velikoj Britaniji imaju pravo kontaktirati biološku obitelj kad napune 18 godina. No najstariji sin ovog para pronašao je biološke roditelje putem društvenih mreža.
"Dio procesa usvajanja je imati nekoliko detalja kao što su imena, datumi rođenja i slično, pa ih je brzo i jednostavno pronašao", pojašnjava Ed.
Dječak je ubrzo počeo "nestajati", preko noći se ne bi pojavio kod kuće, a odlazio je i iz škole.
"Vjerujemo da je postao uključen i u neke nelegalne aktivnosti. Čuli smo da puši marihuanu. Postao je druga osoba", tvrdi Claire.
Par se obratio za pomoć socijalnoj službi. Odlučili su pristati na to da njihovi sinovi imaju kontakt s biološkim roditeljima, ali pod nadzorom, kako bi se smanjio rizik od štetnog ponašanja.
"Rečeno nam je da je to nemoguće. Sada se naša obitelj raspala. Oni su izmanipulirani, volimo ih kao svoju djecu, ali nemamo s njima kontakt više od tri mjeseca", prepričao je Ed.
Charlotte Ramsden iz Udruženja ravnatelja dječjih domova komentirala je taj slučaj.
"Kad se pokrene proces usvajanja, izrađuju se planovi za tu ranu fazu, tijekom koje se prepoznaju potrebe djece. Kako se njihov identitet razvija i počinju postavljati više pitanja, njihove potrebe se mijenjaju. Imamo bolje programe cjeloživotne podrške i savjetovanja nego prije, ali to zasigurno nije na razini na kojoj treba biti."