RODITELJI djece s poremećajem hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) znaju da su neki dani teži od drugih. ADHD je mentalni poremećaj, zbog kojeg se oboljeli često bore s koncentracijom, organizacijom i postizanjem ciljeva, nužnim vještinama za svakodnevni život, prema Child Mind Instituteu. Mogli bi previše pričati, prekidati druge ili se nemirno pomicati na satu.
Klinička psihologinja dr. Sharon Saline u svojoj knjizi What Your ADHD Child Wishes You Knew objašnjava da postoje fizičke razlike u mozgu osoba s ADHD-om. Mozak osobe s ADHD-om je manji u određenim područjima, a prefrontalni korteks, gdje se informacije obrađuju i kontekstualiziraju, može sazrijevati i do tri godine sporije nego kod neurotipičnih osoba.
"Važno je zapamtiti da mozak osobe s ADHD-om s vremenom dostiže strukturalni razvoj", navodi Saline.
"Djeca s ADHD-om često se osjećaju neshvaćenima, osuđenima ili posramljenima, ali uz podršku mogu napredovati. Ona žele uspjeti i doista mogu, uz prave resurse. Takvoj djeci trebaju regulacija, empatija, uključenost, predvidljivost i priznanje", istaknula je.
Evo pet specifičnih stvari koje dijete s ADHD-om želi da znate:
- kad su roditelji uznemireni, i djeca su uznemirena
- djeca (i roditelji) trebaju suosjećanje i prihvaćanje
- djeca žele donositi odluke
- dosljednost je dobra za djecu
- djeca su ponosna kada roditelji primijete njihov trud i uspjehe
Saline naglašava važnost suosjećanja, prihvaćanja i dosljednosti u pristupu djeci s ADHD-om te potiče roditelje da prepoznaju i cijene jedinstvene osobine svoje djece, kao što su kreativnost, inovativnost, humor i osjetljivost. Uz pravu podršku i razumijevanje, djeca s ADHD-om mogu prepoznati svoje napore, razvijati vještine potrebne za svakodnevni život i graditi pozitivne odnose s roditeljima i drugima u svojoj okolini.