Roditelji često nesvjesno prenose obrasce ponašanja koje su i sami doživjeli u vlastitom djetinjstvu. No, zahvaljujući razvoju psihologije i neuroznanosti, danas znamo da postoji nekoliko ključnih navika koje mogu znatno poboljšati emocionalni odnos s djecom. Te navike omogućuju djeci da se osjećaju viđenima, shvaćenima i sigurnima, a roditeljima daju alat za izgradnju zdravije i povezanije obiteljske dinamike. U nastavku su opisane dvije važne navike koje mogu dugoročno ojačati emocionalnu stabilnost i međusobno povjerenje.
"Empatija je sposobnost shvaćanja emocionalnog iskustva druge osobe, a u roditeljstvu ima ključnu ulogu u razvoju sigurne privrženosti. Kada roditelji pokušaju razumjeti osjećaje djeteta iz njegove perspektive, stvaraju povezanost koja doprinosi osjećaju prihvaćenosti i podrške", objašnjava psihologinja Jonice Webb za YourTango.
Istraživanja pokazuju da roditeljska empatija pozitivno utječe na emocionalni i društveni razvoj djeteta te smanjuje rizik od problema u ponašanju. Djeca koja doživljavaju empatiju od roditelja razvijaju veću otpornost i bolje emocionalne vještine.
Važno je, međutim, da roditelji budu svjesni i vlastite emocionalne regulacije. Prejake reakcije na djetetove negativne emocije mogu umanjiti učinak empatije i povećati emocionalni stres kod djeteta. Balansirana, smirena prisutnost omogućuje djetetu da nauči kako se nositi s emocijama na zdrav način.
"Roditeljska odgovornost ne uključuje samo razumijevanje emocija, već i aktivno poučavanje djeteta kako da ih prepozna i uredi. To znači da roditelji trebaju pomoći djeci razumjeti što osjećaju i kako se s tim osjećajima mogu nositi na konstruktivan način", ističe Webb.
Postavljanje granica u emocionalno podržavajućem tonu dio je tog procesa. Djeca trebaju strukturu koja im jasno pokazuje koje je ponašanje prihvatljivo, ali bez ponižavanja ili kazni. Time se potiče razvoj samoregulacije i odgovornosti.
Roditelji koji istovremeno pokazuju razumijevanje i postavljaju jasne granice pomažu djeci da razviju emocionalnu zrelost i osjećaj sigurnosti. Takav pristup djetetu pokazuje da su njegovi osjećaji važni, ali da postoje načini kako ih izraziti bez štetnog ponašanja.