Prema nekim istraživanjima, četvrtina muškaraca osjeća se usamljeno, a problem se sve češće opisuje kao epidemija. Uzroci su razni, od slabijih društvenih veza do mentalnih poteškoća, no temelji usamljenosti često se postavljaju u djetinjstvu. Određeni roditeljski obrasci, čak i bez loše namjere, mogu kočiti emocionalni razvoj dječaka i pridonijeti kasnijoj izolaciji. Dječaci koji odrastaju u usamljene muškarce često imaju roditelje koji ponavljaju ovih deset obrazaca ponašanja.
1. Potiskivanje osjećaja
Mnogi muškarci odgojeni su uz poruke da ne smiju plakati jer je to znak slabosti. Takvim odgojem dječaci mogu naučiti potiskivati osjećaje koje povezuju s ranjivošću, piše YourTango. Iz Instituta Gottman objašnjavaju: "Ako dječake učimo da ne plaču kada su tužni ili da se ne smiju bojati, zapravo im šaljemo poruku da njihovi osjećaji nisu važni.
Zbog toga prestaju prepoznavati što osjećaju i gube povjerenje u vlastite emocije. To je iznimno štetno za njih, ali i za ljude u njihovoj okolini." Muškarci taj problem često ne povezuju s odgojem. Umjesto toga mogu se u tišini boriti s teškim osjećajima, što ih s vremenom može udaljiti od prijatelja i bliskih osoba.
2. Pretjerana zaštita
Posao roditelja je zaštititi dijete, no neki u tome odlaze u krajnost i izoliraju sinove od vanjskog svijeta. Time ih mogu zaštititi i od izazova te društvenih situacija važnih za razvoj samostalnosti. Pretjerana roditeljska zaštita povezuje se s rizikom od perfekcionizma i niskog samopouzdanja kod djece. Dječacima su potrebna iskustva bez neprestanog nadzora kako bi razvili samostalnost i samopouzdanje.
3. Nedostatak emocionalne podrške
Uznemirena ili zbunjena djeca utjehu često traže od roditelja. Ako roditelji reagiraju hladno ili nezainteresirano, dječacima kasnije može biti teže nositi se s emocijama i tražiti pomoć. Kao odrasli mogu imati poteškoća s održavanjem bliskih odnosa.
Psiholog Timothy J. Legg navodi: "Ljudi koji su u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni u odrasloj se dobi nose s posljedicama. Njihove emocionalne potrebe nisu bile zadovoljene pa često ne znaju što učiniti s vlastitim osjećajima kada se pojave."
4. Uspjeh ispred odnosa
Školski uspjeh i rezultati važni su, no ne bi trebali biti jedini fokus. Neki roditelji preopterećuju sinove obavezama kako bi se istaknuli, zbog čega uspjeh može postati važniji od sklapanja prijateljstava i usvajanja drugih životnih vještina.
Ako ih se ne podučava važnosti odnosa, dječaci se mogu osjećati nepovezano s drugima. Kasnije im može biti teže izgraditi bliske odnose, što može pridonijeti osjećaju usamljenosti.
5. Omalovažavanje osjećaja
Kada roditelji ignoriraju ili ismijavaju osjećaje svojih sinova, mogu kod njih stvoriti dojam da njihove emocije nisu važne. Psihologinja Jonice Webb pojašnjava: "Roditelji ponekad osjećaje doživljavaju kao stvar izbora ili ih smatraju lošim ponašanjem koje treba ispraviti. Zbog toga djeca nauče da su njihovi osjećaji pogrešni, što im nanosi emocionalnu štetu."
Čak i ako roditelji smatraju da dijete pretjeruje, njegovi su osjećaji stvarni. Važno je pomoći mu da ih razumije i nauči se s njima nositi.
6. Odgoj temeljen na sramu
Dječje pogreške dio su odrastanja. Međutim, ako ih roditelji zbog njih posramljuju i kažnjavaju, to može ostaviti dugotrajne posljedice. Takvi muškarci kao odrasli mogu imati osjećaj manje vrijednosti i bojati se roditelja.
Normalno je da roditelji ponekad izgube strpljenje, ali posramljivanje nije dobar način poticanja samostalnosti. Psihologinja Peggy Drexler ističe kako disciplina nije osveta ni izazivanje krivnje, već usmjeravanje djeteta prema boljem ponašanju.
7. Zanemarivanje prijateljstva
Roditelji imaju važnu ulogu u podučavanju sinova o važnosti prijateljstava za emocionalnu dobrobit. Istraživanja pokazuju da prijateljstva iz djetinjstva mogu stvoriti sustav podrške koji smanjuje rizik od usamljenosti u odrasloj dobi.
Ako roditelji ne potiču sinove na druženje, oni možda neće dovoljno razviti socijalne vještine potrebne za stvaranje bliskih odnosa. Zato je važno poticati djecu da izgrade vlastiti krug podrške.
8. Preopterećenost obavezama
Učenje dječaka osnovnim obavezama potrebno je, ali prevelik teret može negativno utjecati na njihov razvoj. Djeci je potrebno i vrijeme za igru i slobodne aktivnosti tijekom kojih razvijaju emocionalne i kognitivne vještine.
Neprestana opterećenost dužnostima može pridonijeti anksioznosti i depresiji, zbog čega se djeca mogu osjećati usamljeno već na prijelazu u odraslu dob. Podaci navedeni u izvornom tekstu pokazuju da svaki peti adolescent ima simptome anksioznosti ili depresije.
9. Sputavanje ranjivosti
Dječake se često uči da je ranjivost znak slabosti, iako je ona važna za razvoj emocionalne inteligencije. Ako im se brani pokazivanje ranjivosti, može im biti teže razviti emocionalne vještine potrebne za povezivanje s drugima.
Kada roditelji potiču otvorenost i vlastitim primjerom pokazuju da je u redu biti ranjiv, dječacima kasnije može biti lakše stvarati duboke i smislene odnose.
10. Poticanje emocionalne distance
Roditelji ponekad nesvjesno potiču emocionalno distanciranje kod sina zanemarivanjem njegovih potreba ili nametanjem stava da treba "stisnuti zube i izdržati".
Takva emocionalna distanca kasnije može otežati stvaranje bliskih veza jer dječak nije imao priliku naučiti kako prepoznati i izraziti svoje osjećaje. Zato je važno stvoriti sigurno okruženje u kojem se sin može slobodno izražavati i učiti graditi bliske odnose.