Osam rečenica koje roditelji sjajne djece često koriste

Način na koji roditelji razgovaraju s djecom ima snažan utjecaj na njihov emocionalni razvoj, osjećaj sigurnosti i samopouzdanje. Riječi koje se ponavljaju u svakodnevnim situacijama, kada su djeca uplašena, nesigurna ili ponosna, postupno postaju dio njihova unutarnjeg glasa i oblikuju način na koji doživljavaju sebe i druge. Prema stručnjacima, roditelji koji odgajaju sjajnu djecu često im govore ove stvari.

1. "Kako ti mogu pomoći?"

Pitanja koja pokazuju iskren interes za potrebe djeteta, poput "Kako ti mogu pomoći?", jačaju osjećaj podrške i povezanosti. Čak i kad su nam namjere dobre, zapovjedni ili grubi ton rijetko daje osjećaj da nam je stalo, stoga je ova rečenica odličan primjer jednostavne, ali mirne fraze, piše YourTango.

2. "Slušam te."

Većina ljudi vjeruje da dobro sluša, no često dok netko govori već razmišljamo o vlastitom odgovoru. Tehnike poput ponavljanja onoga što je druga osoba rekla ili priznavanja da nam je misao odlutala mogu značajno poboljšati kvalitetu slušanja.

3. "Znam da sam te povrijedio/la i želim se ispričati."

Prava isprika započinje iskrenim priznanjem nanesene boli i prvi je korak prema pomirenju. Savjetnici za odnose Debbie i David McFadden ističu da je sposobnost iskrene isprike, uz emocionalnu zrelost i preuzimanje odgovornosti, ključna za zdrave odnose. Vodstvo u odnosu često znači biti prvi koji će se ispričati, čak i kada druga strana još nije spremna učiniti isto.

4. "Reci mi više."

Mnogi ljudi skloni su odmah nuditi rješenja kada netko govori o problemu. Umjesto toga, fraza "reci mi više" pokazuje interes za tuđe misli i osjećaje te potiče dublju povezanost. Osim toga, pomaže nam da ne pretpostavljamo što druga osoba misli ili treba, već da joj damo prostor da se izrazi.

5. Izbjegavanje riječi "uvijek" i "nikad"

Kritika s vremenom nagriza odnose, osobito kada se koristi kao glavni alat za promjenu ponašanja. Stručnjaci savjetuju izbacivanje riječi "uvijek" i "nikad" iz komunikacije te izbjegavanje etiketiranja druge osobe negativnim pridjevima. Fokus treba biti na konkretnim postupcima, a ne na karakteru.

6. "Vidim da si ljut/a, ali što se zapravo događa?"

Psiholozi ljutnju često opisuju kao sekundarnu emociju koja skriva strah, sram, tugu ili povrijeđenost. Prepoznavanjem emocije koja se krije ispod ljutnje moguće je izgraditi dublju povezanost.

7. "Ne moraš biti/družiti se s ljudima zbog kojih se osjećaš loše."

Savjetnica Ora Nadrich upozorava da okruživanje negativnim ljudima otežava izgradnju zdravih odnosa. Iako ne možemo uvijek birati s kim ćemo raditi ili se družiti, možemo vlastitim primjerom pokazati posvećenost suosjećajnoj komunikaciji, što često potiče promjene i kod drugih.

8. "Postupaj prema drugima onako kako želiš da oni postupaju prema tebi."

Način na koji roditelji razgovaraju i ponašaju se jedni prema drugima postavlja temelje za ono što će njihova djeca smatrati normalnim u vlastitim odnosima. Bez obzira na to jesu li roditelji zajedno ili razvedeni, obrasci poštovanja, ljubaznosti i uvažavanja koje djeca promatraju postaju njihov nesvjesni standard za buduće veze.