Tikovi kod djece: Evo u kojim su slučajevima normalni, a kada se trebamo zabrinuti

Foto: Shutterstock

TIKOVI su brzi, ponavljajući pokreti mišića koji rezultiraju iznenadnim trzajima tijela ili zvukovima koje je teško kontrolirati. Prema podacima NHS-a, prilično su česti u djetinjstvu i obično se prvi put pojavljuju u dobi od oko pet godina. Iako se događa vrlo rijetko, tikovi se u nekim slučajevima mogu pojaviti i u odrasloj dobi.

Ova naizgled neobična pojava zapravo u većini slučajeva nije ozbiljna i s vremenom se popravi. Ipak, pedijatri objašnjavaju kako tikovi kod djece mogu biti iznimno frustrirajući i ometati svakodnevne aktivnosti. Postoji mnogo različitih vrsta tikova. Neki utječu na kretanje tijela (motorički tikovi), a drugi rezultiraju zvukom. Primjeri tikova kod djece uglavnom uključuju:

  • treptanje, boranje nosa ili grimase
  • trzanje ili lupanje glavom
  • škljocanje prstima
  • dodirivanje drugih ljudi ili stvari
  • kašljanje ili šmrcanje
  • ponavljanje određenih zvukova ili fraza.

Tikovi se mogu dogoditi nasumično i mogu biti povezani s nečim poput stresa, tjeskobe, umora, uzbuđenja ili sreće. Imaju tendenciju da se pogoršaju ako se o njima govori ili se na njih usredotočuje. Često počinju s neugodnim osjećajem koji se nakuplja u tijelu sve dok se ne ublaži tikom, poznatim i kao nagon, iako se ponekad može djelomično potisnuti.

Kada potražiti pomoć liječnika?

Tikovi obično nisu ozbiljni i ne oštećuju mozak. Ne morate odmah posjetiti liječnika ako su blagi i ne uzrokuju probleme kod vašeg djeteta. Naime, ponekad mogu nestati jednako brzo kao što se i pojave. Međutim, pedijatra bi bilo dobro posjetiti ako se pojave sljedeće stvari:

  • ako se tikovi javljaju redovito ili postaju sve češći ili ozbiljniji
  • ako izazivaju emocionalne ili društvene probleme, kao što su neugodnosti, maltretiranje ili društvena izolacija
  • ako uzrokuju bol ili nelagodu (neki tikovi mogu uzrokovati da se dijete slučajno ozlijedi)
  • ako ometaju svakodnevne aktivnosti, školu ili hobije
  • ako su praćeni ljutnjom, depresijom ili samoozljeđivanjem.

Liječnik bi trebao moći dijagnosticirati tik na temelju njegovog opisa i, ako je moguće, gledanja. Snimanje kratkog videa može biti od pomoći, ali pazite da tijekom snimanja ne privučete previše pozornosti na tik jer ga to može dodatno pogoršati, upozoravaju stručnjaci.

Pročitajte više