GLEDAJUĆI ovu fotografiju, teško je ne naježiti se. Djeca u sovjetskim vrtićima spavala su na otvorenom, čak i zimi, kad su temperature bile debelo ispod ništice. To je bila uobičajena praksa. Danas se takav prizor još može vidjeti u skandinavskim zemljama, primjerice u Norveškoj.
Je li to opasno za zdravlje djece? Novinari portala Russia Beyond proučili su dokument pod nazivom Sanitarna pravila i propisi za dječje vrtiće iz 1985. koji su odobrili medicinski autoriteti SSSR-a.
Sovjetske dječje ustanove razumjele su da djeca trebaju redovito boraviti na svježem zraku. Propisi su zahtijevali provjetravanje prostorija vrtića najmanje dva puta dnevno te da se djeca redovito igraju i šeću vani. Djelatnici vrtića trebali su paziti da su djeca toplo odjevena, ali ne pretjerano. Zimski kaputi bili su obavezni samo ako temperatura padne ispod 4 Celzijusa. Međutim, u ovim Sanitarnim pravilima i propisima ne postoje nikakvi podaci o spavanju na otvorenom.
Radni logor ili zdrava navika?
Ipak, fotografija na kojima djeca spavaju vani ima na pretek. Postoje i brojni zanimljivi komentari na tu temu od ljudi koji su dovoljno stari da se sjećaju svoje mladosti u SSSR-u.
Jedan od najvažnijih zadataka prve sovjetske vlade bio je zaustaviti masovne epidemije, uključujući tuberkulozu. Do početka 1930-ih u klinikama za tuberkulozu radilo je preko 25 tisuća liječnika; do 1957. više od 130 milijuna sovjetskih ljudi cijepljeno je protiv tuberkuloze. Ali srž borbe protiv epidemija bila je svakodnevna higijena, propagirana u dječjim vrtićima diljem SSSR-a.
Svježi zrak bio je neophodan za dobro zdravlje. Zdravlje prvih careva dinastije Romanov bilo je loše jer su većinu života provodili u svojim odajama, rijetko udišući svježi zrak, osobito dok su bili djeca.
Nasuprot tome, sovjetska djeca su mnogo vremena provodila vani. Internetski korisnik matros_kruzhkin, koji je između 1959. i 1960. proveo godinu dana u lječilištu za djecu protiv tuberkuloze, napisao je: "Jako se dobro sjećam ovih vremena drijemanja na otvorenim terasama, čak i zimi. Samo je nos bio otkriven kako bismo mogli disati. One koji još nisu hodali se iznosilo van i uguralo u tople deke. Sobe su se grijale pećima na drva za ogrjev."
Korisnik DuraLena prisjeća se da je 1980-ih "cijela vrtićka grupa hodala vani samo u gaćicama, dok su ih polijevali vodom iz crijeva".
Međutim, nekoj djeci ovakav režim nije bio nimalo ugodan.
"Ovo nikad neću zaboraviti, bilo je kao radni logor", napisao je korisnik po imenu barbosiara.
"U ovim vrećama za spavanje nisi se mogao pomaknuti ni centimetar, a ja nisam mogao izdržati u nečem toliko čvrstom. Kad bih poludio od bijesa, prokleta odgojiteljica u vrtiću me samo čvršće stisnula."
Bilo je tu puno posla za odgojiteljice. Korisnica eliabe_l, rođena u Moskvi 1950-ih, prisjeća se: "Djecu su morale strpati u vreće za spavanje, a zatim iznijeti na terasu pa širom otvoriti prozore vrtića. Nakon sata drijemanja, sve je trebalo vratiti unutra. I to je bio običan vrtić, a ne elitna ustanova. Svako jutro svu djecu je pregledavao liječnik, a ako bi se netko prehladio, slali su ih kući."
Sanitarne norme propisivale su spavanje vani ako je temperatura bila iznad -10 Celzijevih.
Romantično iskustvo
Sve u svemu, riječ je o iskustvu koje mnogi ljudi pamte i u svojim starijim godinama. Mnogi su ovu "romantičnu" naviku spavanja zadržali do danas pa spavaju s otvorenim prozorima i u najhladnije doba godine.
"Sjećam se kako su nas u jaslicama nakon ručka stavljali u debele vreće i izvodili van na spavanje. Spavali smo na nekim vrlo širokim stolovima. Volio sam ležati i gledati kako u jesen pada lišće ili kako sjenice skaču po golim granama zimi. I uvijek je blizu nas sjedila odgojiteljica, odjevena u kaput. Hvatala je promrzle prste, s vremena na vrijeme pogledavajući nas ispod obrva. Brzo bih čvrsto zatvorio oči i pravio se da spavam", zaključio je korisnik Olk.