Tinejdžeri spavaju manje nego ikad. Mobiteli nisu jedini uzrok

Tinejdžeri spavaju manje nego ikad, što prerasta u ozbiljnu krizu s potencijalno teškim posljedicama, od depresije i anksioznosti do oštećenja moždanih funkcija i multiple skleroze kasnije u životu. Iako se za probleme sa spavanjem kod mladih najčešće okrivljuju mobiteli, novo istraživanje pokazuje da oni nisu jedini uzrok, piše New York Post.

Nova studija, objavljena ovog ponedjeljka u časopisu JAMA, otkrila je ne samo dramatičan porast broja tinejdžera koji spavaju manje od pet sati noću, već je identificirala i niz društvenih čimbenika kao vjerojatne uzroke. Zbog ranog početka nastave i korištenja ekrana do kasno u noć, adolescenti redovito spavaju manje od preporučenih osam do deset sati.

Kriza koja se gomila dva desetljeća

"Glavna je vijest zapravo da proživljavamo krizu spavanja kod tinejdžera i da se ona pogoršala", izjavila je dr. Courtney Bancroft, klinička direktorica za digitalno bihevioralno zdravlje u Northwell Healthu. "Ovo je preraslo u ozbiljnu javnozdravstvenu krizu."

Istraživači su pratili podatke tijekom 16 godina i utvrdili da je postotak učenika koji ne spavaju dovoljno porastao sa 69 % u 2007. na gotovo 77 % u 2023. godini.

"To nije problem koji je nastao preko noći", rekla je Bancroft. "Podaci ukazuju na krizu koja se polako razvijala i gomilala gotovo dva desetljeća." Manjak sna gotovo podjednako pogađa sve tinejdžere, uključujući i one koji se ne upuštaju u rizična ponašanja poput zlouporabe supstanci. 

Nisu krivi samo ekrani

Prema riječima dr. Bancroft, ovaj nedostatak sna pridonosi krizi mentalnog zdravlja tinejdžera, uzrokujući anksioznost, depresiju, poremećaje raspoloženja i suicidalnost. Iako se obično krivi vrijeme provedeno na mobitelu, istraživanje je pokazalo da su i tinejdžeri koji su koristili mobitele ili tablete manje od četiri sata dnevno također imali lošu kvalitetu sna.

Bancroft navodi da svakodnevni čimbenici mogu doprinijeti ograničenom snu, neovisno o vremenu provedenom pred ekranima, uključujući duge školske dane, izvanškolske aktivnosti i užurban društveni život. U igri je i biološki faktor.

"Kod adolescenata dolazi do pomaka u cirkadijalnom ritmu spavanja, što znači da njihov mozak počinje funkcionirati po drugačijem ritmu nego u djetinjstvu", pojasnila je. "Zbog toga ne počinju proizvoditi melatonin sve do otprilike 23 sata, što znači da im se zapravo do tada ni ne spava."

Potrebna je prilagodba društvenih normi

Iako ograničavanje korištenja mobitela i vremena pred ekranom prije spavanja svakako može pomoći, Bancroft ističe da je ključno uskladiti se s biologijom tinejdžera kako bi se lakše nosili s ranim početkom nastave.

"Sve se svodi na biološke potrebe tinejdžera i neusklađenost društvenih normi", objasnila je. "Čak i Američka pedijatrijska akademija godinama preporučuje da nastava u višim razredima osnovnih i u srednjim školama ne počinje prije 8:30 ujutro."