Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index, Privatne fotografije
HOLOKAUST. Ebola. Rokovi. Poredaj riječi po jačini užasa koji predstavljaju. Prosječan student ovih dana zna točan poredak, bez puno razmišljanja.
Rokovi. Sjećam se da mi je to prije dvije godine bila najgora riječ. Najgore pitanje koje si mi mogao postavit je bilo: "Kad su ti rokovi, Andrea?" - a to pitanje mi je mama postavljala STALNO. "Nisu još objavili datume, znaš kak su kreteni uvijek spori s tim" - lažem, rokovi su objavljeni prije mjesec dana, ali meni se ne da učit pa kenjam da uhvatim još par dana bezbrižnog torrentovanja u krevetu. "Pa dobro, ti kreni učit pa kad stave, već ćeš imat prednost" - kaže nadobudno moja mama koja je završila Pravo prije roka. "Ne mogu krenut još mama, ak prerano počnem učit, zaboravit ću sve do rokova." Dva tjedna kasnije: "Evo objavili su rokove, za 5 dana je ispit, ne stignem sad više, ali ionako su ovi proljetni rokovi eliminacijski, na ljetnom je lakše." Ja sam Andrea Andrassy i na ovaj način sam studirala Ekonomiju 8 godina (sva sreća jer sad radim posao koji volim, koji ne bi radila da sam završila u roku jer bi se zaposlila u nekoj firmi i ne bi imala vremena slijedit svoj san koji sam slijedila i evo sad radim lijepe stvari). Ali da, ja sam bila najgori student. Mrzila sam rokove, mrzila sam učit, i uvijek sam imala razlog zašto ne mogu počet baš sad.
"Prevruće je sad za učenje, ne mogu se koncentrirat."
"Prehladno je, a kad upalim grijanje me hvata umor i spava mi se."
"Vani je idealna temperatura, sad treba bit vani i šetat, učit ću kad je vruće ili jako hladno."
"Mislila sam počet danas, ali danas je srijeda, što znači da je praktički četvrtak a to je skoro petak što znači da je subota iza ugla a subotom idem van pa ne mogu ni u nedjelju. Budem u ponedjeljak. Al ne ovaj jer je utorak neradni dan pa je glupo da učim u ponedjeljak kad je utorak opet vikend. A iza je srijeda a u srijedu ne mogu jer počni ispočetka."
Jednom nisam učila punih 8 mjeseci jer: "Nemam dobar stol i ne mogu učit zbog toga. Ovaj stol koji imam je iz 4. osnovne i premali je za moje potrebe - matematika ima puno grafova i treba mi prostor za grafove." Nakon 6 mjeseci potrage (jer je stol jako specifično dobro koje ne postoji na svim tržištima), dobila sam prekrasan, ogroman bijeli stol. Velik, prostran, mjesta za grafove koliko hoćeš… "Evo, sad možeš počet učit" - kaže mama nadobudno. "Da" - kažem ja kiselo i sjednem za stol jer više nemam ispriku. Ili? "Isuse neee, mama ne mogu… sad mi je stolac prenizak za ovaj stol, moramo kupit viši stolac." Osam mjeseci i mama me nije prodala prvom Jehovinom svjedoku koji je zvonio, a mogla je i nitko joj ne bi zamjerio. Ima još.
"Ne mogu počet učit dok mi soba nije pospremljena."
"Ne mogu počet učit jer nemam markere u boji koji mi trebaju da podcrtavam stvari."
"Ne mogu počet učit jer je Merkur u retrogradnoj fazi i čakre mi nisu u dobroj poziciji."
"Ne mogu počet učit jer mi je palo na pamet da bi bilo fora uslikat smoki-eye makeup i poslat to svim frendicama."
"Ne mogu počet učit jer nije fer prema ispitu da ga spremam ovako u zadnji čas. Ovaj ispit zaslužuje više."
"Ne mogu učit jer prvo moram sortirat majice u ormaru."
I moja najdraža: "Ne mogu sad učit, al ponijet ću skriptu na more pa ću listat na plaži."
Sortirala sam majice, nalazila hobije, imala sam i period od par tjedana u kojem sam pokušala učit švedski, talijanski, japanski, njemački i španjolski na internetu… sve, samo da ne moram učit ono što moram učit.
Bila sam glup student, bila sam lijen student, i da se mogu vratit u vrijeme (ok vjerojatno bi se vratila u neko pametno vrijeme i ubila Hitlera ili kupila kondome J-Pedovim roditeljima), rekla bi sebi ono što netko treba reć svakom studentu upravo sad, dok sjedi u sobi i smišlja razloge zašto još nije počeo učit: Počni jebeno učit, majmune. IzvoliŠ. Sjedni za stol, otvori knjigu i počni čitat slova.
Nema #nemrem, to je za pedere. Znam da zvučim ko tvoj deda kad ti kažem da neučenjem samo radiš loše sebi, ali tvoj deda je pametan čovjek i zna o čemu priča. Počni učit, majmune.
Nemoj ostavljat učenje za sutra jer učenje nije grah da je bolje drugi dan. Učenje je bolje odmah sad. Kaj ćeš radit danas umjesto da učiš? Jel to kaj ćeš radit danas pametnije od učenja? Nije. Što god da je, to možeš radit i nakon rokova, a rokovi su ti sad. Znam da ti je Ivana Husar jednom davno otpjevala: "Što možeš danas, ostavi za sutra", ali Ivana nije pjevala o učenju. Što možeš danas, napravi danas. Zamisli da sutra umreš… znam da ovo ne zvuči kao početak dobrog argumenta za učenje, ali je. Zamisli da sutra umreš, a danas nisi učio. To znači da ćeš umrijet glup. Tvoja mama nije imala trudove satima da bi te rodila, nije te odgajala, hranila i oblačila cijelo ovo vrijeme da joj zauzvrat samo umreš glup. To bi bilo neprofesionalno s tvoje strane, a nitko ne voli neprofesionalne ljude.
Ak sad daš ispit, možeš cijelo ljeto igrat Heroese i bit opušten. Ak ne daš ispit, i dalje možeš igrat Heroese ali igrat ćeš ih sa grčem u želucu jer ćeš znat da moraš učit i bit ćeš loš i gameplay neće bit na razini na kojoj mora bit. Ak daš ispit, možeš ić na more i družit se s ljudima. Ak ne daš ispit, ljeto ti je sjebano. Nećeš ponijet skriptu na more. Nitko nikad ikad u životu nije ponio skriptu na more i listao tu istu skriptu. Ak nemreš listat skriptu sad, kad si doma i kad je vrijeme da ju listaš, SIGURNO ju nećeš listat na plaži jer NEĆEŠ. Veće su šanse da ćeš vidjet Željku Markić kak na karaokama pjeva "I kissed a girl and I liked it."
Znam da se trenutno ne čini tako, ali ako ne daš ispite sad, na ovom roku, uništit ćeš si život. Ne pretjerujem, imam i scenarij tvog propadanja. Sve zbog toga što ne učiš. Slušaj, tj. čitaj, full je jednostavno.
Kad ne naučiš za rok, past ćeš ispit. Kad padneš ispit, moraš ponovno učit za sljedeći rok. Kad moraš ponovno učit za sljedeći rok, ne možeš na more s frendovima koji su dali ispit. Kad ne možeš na more s frendovima koji su dali ispit, Murphyev zakon će se pobrinut da im to bude najbolje ljetovanje u životu. Kad tvoji frendovi imaju najbolje ljetovanje ikad, vratit će se s mora sretni i preplanuli, a ti ćeš bit mlohav i bijel ko Jozin pimpek u dokumentarcu "Kak se spajaju kreveti?" Pokušat će ti prepričat sve situacije koje su im se dogodile ali uvijek će nešto falit: "Jbg, morao si baš BIT tamo da skužiš" - i nećeš moć sudjelovat u internim forama. Kad ne možeš sudjelovat u internim forama, ne osjećaš se kao dio društva. Kad nisi dio društva, djeluješ povučeno i nezanimljivo (plus još uvijek izgledaš ko Jozin pimpek). Kad djeluješ nezanimljivo, žene te ne primjećuju. Kad te žene ne primjećuju, nećeš nikog zbarit a tvoji frendovi hoće. Kad svi tvoji frendovi imaju curu a ti nemaš, neće te zvat na druženja jer si višak. Kad si višak, padaš u depresiju i pristaješ na kompromise. Kad pristaješ na kompromise, pomiriš se s bivšom koja te tukla i koja ima brkove. Kad se pomiriš s bivšom koja te tuče i ima brkove, život ti postaje siv. Kad ti je život siv, donosiš grozne odluke, tipa počinješ koristit Internet explorer. Kad počneš koristit Internet explorer, Bog odustaje od tebe. Kad Bog odustane od tebe, praktički si Josip Katalenić. Jel to želiš od života?
Tvoja mama nije imala trudove satima da bi te rodila, nije te odgajala, hranila i oblačila cijelo ovo vrijeme da joj zauzvrat postaneš Josip Katalenić. Nemoj bit neprofesionalno đubre.
Sjedni za stol. Nauči za ispit. Nema #nemrem.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitaj ovdje!