Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index
U LONDONU sam. Otišla sam jučer, točno u 14.40, vraćam se za 5 tjedana, na Noć vještica (jer iz nekog razloga želim doć na zagrebački tulum povodom iste). Na aerodromu se netom prije leta nije pojavio muškarac mog života s cvijećem i govorom u kojem me nagovara da ostanem, a i da je, ošamarila bi ga i rekla da prestane bit emotivni peder. Jer sam ženstvena i romantična.
S obzirom da živimo u Hrvatskoj, sasvim je jasno da do ovog trenutka u životu nisam došla radom, trudom i štednjom. Morala sam spavati s nekim. I jesam. Sa svima. Da skratim priče, istraživanja i nagađanja, donosim vam listu ljudi s kojima sam imala seksitajm da bih završila u Londonu. Krenimo redom.
Za svako putovanje mladoj djevojci treba kofer, pa sam tako jedne sunčane srijede ušla u jedan popularni dućan, odabrala lijepi, žuti kofer sa dva pretinca za dodatne stvari, i spavala sa blagajnicom koja mi ga je htjela naplatiti. Na putu do doma sam ogladnjela, pa sam stala u pekari kako bih kupila muffin, gdje sam morala spavati s prodavačicom, pekarom i gospodinom koji me pustio na red prije sebe jer je vidio da mi se žuri. Sreća moja da u to vrijeme nisu dostavljali brašno od kojeg se smjesa radi, jer bi morala spavat i s tim dečkima. Kad sam došla doma, shvatila sam da bi bilo pametno da imam i neseser, što je rezultiralo još jednim odličnim "United colors of" seksom. Da sam kupila i kišobran, imala bih curu, što bi bilo komplicirano jer je glupo da odmah na početku veze odem u inozemstvo na 5 tjedana.
Putovnicu sam imala spremnu (znala sam da se onaj seks u MUP-u isplatio), tako da je od putne logistike uz pakiranje ostalo samo printanje boarding passova, što se čini kao jednostavan zadatak, ali nije. Prvo, morala sam spavati s cijelom Iskonovom službom za korisnike da bi imala pristup internetu. Laptop, printer i tintu za printer sam riješila na jednom mjestu, sva sreća, a lik u dućanu je čak imao svjetleće kondome (što je super, jer svako malo hodočastim po novu tintu, a kad već hodočastim, nek bude zbog svijetlećeg fluorescentnog premaza). Struja za taj isti printer je već drugi par rukavica, jer sam unaprijed morala spavati sa HEP-ovcem, a višak seksa se ne vraća po obračunu. S printerom sam se jebala nekih pola sata i skužila sam da su printeri ko žene - neće reć šta im je, šalju zbunjujuće signale i ljute se ako sam ne skužiš zašto pizde. S printanjem jednog boarding passa je zapelo, jer sustav nije prepoznavao moju rezervaciju, pa sam to morala riješiti telefonski, preko britanske službe za korisnike. Prespojili su me ukupno pet puta, što znači da sam pet puta imala phone sex za raznim djelatnicima, od kojih je jedan bio crnac i imao je full velik, masivan, gotovo probijajući glas.
I puno brže nego što sam očekivala, došao je dan leta. Mama i brat su išli sa mnom na aerodrom, a na putu smo stali na benzinskoj, gdje sam za benzin morala spavati s više likova u raznim postocima, zbog udjela u vlasničkoj strukturi benzinske. Najviše sam spavala s likom koji je 49.05 naprosto Mađar. Čak sam dobila i gratis čokoladicu jer imam mađarsko prezime. Prije puta sam otišla i u firmu koja održava semafore, i spavala s tehničarom koji mi je zauzvrat obećao zelena svjetla tijekom cijelog puta do Plesa. Na jednom semaforu je bilo crveno, što znači da se nisam baš iskazala, ali što je, tu je.
Nakon uspješnog check-ina, u duty free shopu sam imala quickie za šteku cigareta koje nosim na poklon u London, i to je manje-više to.
Let je bio ugodan i bez turbulencija, jer sam spavala s Thompsonom koji je zauzvrat zaustavio vjetar.
To je manje-više to, svima šaljem pozdrav iz Londona, a sad idem u Starbucks - čula sam da danas imaju akciju u kojoj za jedan handjob možeš dobit kavu i tortu. Cheers!
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.