Foto: Saša Jurić, Ilustracija Index
MI žene smo predivna bića – umiljate smo, slatke i drage. Majčinskim instinktima obraćamo se kućnom ljubimcu kada primijetimo da je Frki tužan ili ako taj dan nije kakio: „Frki moj mali. Je li tebi možda zlo? Zašto nisi kakio?“ I tako - buci buci psiću moj – širimo pozitivne vibre. Cvijeće nam izlazi kroz usta svakim novim osmijehom kojeg nesebično dijelimo svima oko sebe. Teta na kiosku, vozač u autobusu, kolega na poslu, šef - svi imaju priliku upiti naše dobro raspoloženje i dobru energiju.
Posebno smo "dobro" raspoložene kad imamo žestoki pms. Tako se mojoj kolegici iz ureda danas plakalo. Rekla je, plače mi se. Pitam je zbog čega. Kaže, tako bez veze, u pms-u sam. To je čuo kolega za računalom preko puta pa je rekao kako sve žene popizde prije "mijenjanja ulja". Menga je poput hladnog tuša, kada dođe – dobro strese, ali oslobađa. Čišćenje krvlju putem Venere jednom mjesečno svojevrsno je olakšanje poput nekakve duševne katarze organizma. Osim fizičkog osjećam i psihičko čišćenje. Kada me histerija danima neobuzdano pere čekam samo da se moja živčana Venera oglasi i zareže me. Tada maternica zaboli i krv prodre.
Nevjerojatan je taj proces čišćenja koji proživljavamo. Tjera me u opasni horizont u kojem promatram njega kako me mirno gleda i ništa ne govori. Osjećaj nervoze u meni polako raste, iako nemam konkretan razlog, jer on me stvarno samo gleda i šuti. Val ljutnje bliži se eksploziji i pokazujem zube poput bijesnog psa. I onda slijedi to pms pitanje koje on ne razumije "zašto me gledaš???" Onda njegov pogled što sam krivo napravio. Ništa. U pms-u sam, frajeru. Misliš da je meni lako? Neka tvoja kita krvari svaki mjesec da vidimo kako ćeš se osjećati! No, u navali bijesa kada se slina skupi na usnama i osjećaj vrućine se pojavi u glavi tu je i nadnaravna želja za seksom. Tada se bespoštedno bacam na žrtvu, trgam joj odjeću te ga odlučno vadim kako bi utažila seksualnu želju. Nije čudo što za vrijeme menge sve više muškaraca ide kroz crveno. Zapravo, oni koji ne idu ne znaju što propuštaju. Baš kao i oni koji ližu preko prozirne folije. True story, bilo je na jednom seksi dokumentarcu.
Ah, mi žene. Dobro je kad znamo da će doći. Ako menga nije na vidiku postaje prilično neizvjesno. Pilule sam prestala piti, a kondom je pukao. Ponavljam mu živčano i zabrinutim tonom - "što ako sam trudna? Što ako sam trudna?" Tražim spas u njegovim očima. Čekam da izusti čudo i kaže da sve sanjam. Gleda me tim pogledom ne znajući što da kaže, jer se usrao više od mene. Ja ne znam da li on želi biti tata, on ne zna da li ja želim biti mama, jer se znamo mjesec dana. Noći su bile vatrene, a spika o djeci na početku veze je zabranjena. Ne spominjite djecu ni pod razno. Glavno je to pravilo iz ženskih vodiča gdje posebno napominju kako o braku, djeci i udaji ne smijemo razgovarati prvih nekoliko mjeseci, jer ćemo ga preplašiti i pobjeći će. A ako sam možda trudna, onda će se lansirati u orbitu? Druga stvar, seks je bio intenzivan i nije bilo vremena za razgovor ni za ništa osim za super seks.
Operacija zvana – menga kasni. Zovem sestru. Sestra zove frendicu. Frendica je već našla babicu za porod. Zovem žderačicu frajera Anitu. Anita zove frendicu. Frendica je našla privatnu kliniku u bolnici u Londonu, gdje abortus navodno rade do 18 tjedna trudnoće u potpunoj diskreciji, za slučaj da sam već debelo trudna. Cure skupljaju prihode, bez obzira na moju odluku i podržavaju me u izboru žene karijeristice nasuprot majke s početnom pripravničkom plaćom. Tatu djeteta gotovo i ne poznajem pa zapravo ne znam da li bi moja beba mogla biti milijunaš.
U kupaonici sam i od stresa se ne mogu popiškiti na čarobni štapić koji će mi proreći budućnost. Vidim crne točkice i pridržavam se za radijator. Želudac mi se pretvorio u čvor i povraća mi se. Vrti mi se u glavi i zuji mi u ušima. Bože, pomozi mi! On živčano sjedi ispred kupaonice i puši cigaretu za cigaretom.
Svijet je stao, a s njim i moj život jer ako sam trudna ubit ću se. Osjećam kako je gusta topla kap pala na moje bedro. Krv. Sretno mi krvavo Valentinovo!