Dnevnik gradske cure: PokloNE

JOŠ 5 danaaa! Purica. Mlinci. Bakalar. Love actually. Ljudi koji mrze Love actually. Vanili kiflice. Londoneri. Sam u kući. Ljudi koji mrze Sam u kući. Snijeg. Ljudi koji mrze snijeg. Neki jer ga nema. Neki jer ga ima. Neki misle da je snjeg. I uopće ne “sumljaju” da nije. Šalovi. Kape. Rukavice. Ja mrzim rukavice jer ih gubim češće nego Dinamo utakmice (ne moraš mi se javit u inbox s prijetnjama, ovo nije hejt, ovo je statistika). Kuhano vino. Klizanje. Razdragane puse. Onaj jedan obiteljski prijatelj koji ti uvijek da mokru pusu u uho jer je neprilagođen. Pokloni.

 

POKLONI.

 

Prošli tjedan sam pisala o poklonima za djecu koja su svake godine baš u ovo doba zanemarena i lišena mnogih sitnih Božićnih radosti - svako ime na popisu je prekriženo, ne zahvaljujući meni nego Indexu koji se potrudio sjetit da postoje djeca koja zbog ovih ili onih razloga nisu navikla na tradiciju koju mi uzimamo zdravo za gotovo. 

 

A kad smo kod tradicije, ja imam jednu koja traje evo već četvrti Božić - nepismena sam. Šalim se, samo sam htjela preduhitrit svaku gramatički prosvijetljenu osobu koja “ne može čitat ovo” jer “ovdje ne ide zarez” i “ne kaže se bi nego bih” i bla bla THAT’S WHY you don’t have any friends, Milojka. Svake godine u Božično vrjeme (i dalje se šalim, Milojka) radim popis anti-poklona. 

 

Što su anti-pokloni, Andrea? To su, dragi Marko, pokloni koje nitko ne želi dobit. Ali kaj nisi u prošloj kolumni rekla da moramo bit zahvalni za sve jer postoje oni koji bi bili sretni samo s napolitankama? Jesam, Marko, ali to ne znači da se ne možemo malo opustit za Božić i našalit se na temu poklona. Ali rekla si… ugasi svog politički korektnog unutarnjeg vegana i opusti se.

Nemoj nosit šah na tulum, Marko, nitko ne želi igrat šah na tulumu. 

 

Zašto radim popis anti-poklona? Zato što svi imamo onu jednu tetu koja ti za Božić odluči kupit šlape, što je zapravo super poklon, ali teta o kojoj pričam će od svih silnih šlapa i šlapica ovog prekrasnog svijeta odabrat šlape koje nisu ni šlape ni šlapice nego PAPUČE:

 

 

I onda moraš glumit da su ti super jer je i to Božićna tradicija pa kažeš “hvala krasne su i funkcionalne”, a zapravo želiš lažirat vlastitu smrt i izbjeć sve buduće poklone koje ti je namijenila. I ta ista teta će te kasnije za stolom mrtva hladna pitat kad ćeš se udat - NIKAD teta, s ovim papučama NIKAD. (Disclaimer: Izneseni stavovi o papučama su subjektivne prirode i prije nego što me poželite tužit zbog narušavanja ugleda dotičnih papuča, sjetite se da postoje ljudi kojima su one i dalje super i da sam ovom pričom podsjetila ljude na davno zaboravljene, tradicionalne papuče, što znači da sam vam možda upravo sad povećala prodaju. Među hipsterima, doduše. Al hipsterski novac je isto novac. Iako hipsteri vjerojatno ne vjeruju u novac nego plaćaju stvari snagom Jupitera ali potejto potato). Uglavnom, svi imamo tu jednu tetu koja jednostavno ne zna.

 

Postoje ljudi koji jednostavno nisu talentirani za poklone, kao oni koji kad idu u goste kupe čokoladu s grožđicama. Ili još gore, SRPSKU čokoladicu s грожђицама. Jbg. To nije sramota, netko je talentiran za kupovanje dobrih poklona, netko je talentiran za nešto drugo - ne možemo svi bit talentirani za iste stvari, inače bi svi mogli bacit kuglu ko Sandra Perković i nitko po ničemu ne bi bio poseban. Nekim ljudima kupovanje poklona jednostavno ne ide od ruke. Na primjer, mom frendu koji je curi za godišnjicu htio kupit Bananko jer je Bananko odlična stvar. Je, ali i žarulja je odlična stvar pa ju ne kupujemo za godišnjicu.

 

Ili tip koji je Kristini s mog Fejsa za Božić kupio ČEPIĆE ZA UŠI. Ovo nije šala ni šifra ni metafora, ovo je potresna priča o curi koja je svom (bivšem) dečku rekla da joj kupi nešto lijepo, "nešto što kad pogledaš, odmah čuješ da to nešto govori Kristina." Čepići za uši. Evo ja Kristinu ne znam ali mogu nabrojat 10 stvari koje govore Kristina (9 od njih su slatkiši ali svejedno). Njen bivši je odlučio da su to baš čepići za uši, jer on hrče pa eto, "ugodno" s korisnim. Kad je shvatio da je Kristina razočarana poklonom, išao je spasit situaciju pa je rekao: "Ali kupio sam one najskuplje." Eto vidiš zašto pišem ovu kolumnu, zato što taj dečko možda upravo sad hoda gradom i gleda kaj da kupi svojoj novoj curi, što znači da postoji šansa da ta nova cura dobije četku za wc, jer on voli otić na wc pa eto, ugodno s korisnim. Ali najskuplju četku.

 

Vidiš da nam treba ovaj popis. Znači cockblock antiseksualne papuče NE, čepići za uši isto NE, a evo i još nekoliko ideja koje su anti-pametne kao odabir za Božićni poklon, a ljudi ih često poklanjaju:

 

 

Ovo je svake godine u anti-vodiču, jer svake godine vidim istu reklamu u dućanima: "Ne znate što pokloniti dragoj osobi? Poklonite najbolji poklon - BON!" NE. Na skali od 1 do 10 - NE. To je poklon koji je dobro dobit od direktora ili ljudi s kojima dvaput tjedno ideš na kukičanje pa se ne znate dovoljno dobro, ne od osobe koja ti je draga. Ako kupiš bon, slobodno kupi i generičku čestitku s natpisom "Dragoj posebnoj osobi, srdačne čestitke na trenutnoj situaciji!" i potpiši se s "Ivo Josipović." Kupi brate fererorošer, a ako ti se to čini malo, kupi dva fererorošera. Ili tri. Možeš do sto, samo nemoj bon, nemoj.

 

 

Riječ čestit je uz riječ srdačno jedna od najneemotivnijih riječi u našem jeziku. Kad ti netko u mailu napiše SRDAČNO, znaš da nije srdačan, kao što znaš da kad netko napiše LOL taj netko sjedi za kompjuterom i mrtav ozbiljan stišće tipke. Isto je sa čestit. Kad nekom kažeš čestit Božić, svi znaju da ti je svejedno. 

 

 

 

Cura s mog Fejsa je ovo dobila na poklon od dečka. Nemaš psihotičnu epizodu, ne pričinjava ti se - ovo je tava u obliku penisa i toalet papir s uzorkom eura. “Evo ljubavi, znam da voliš tave, kite i eure pa sam ti složio poklon paket.”

 

 

Moja mama je do prije par godina svake godine provaljivala: "Možda da mu kupimo neki dezić fini, to uvijek treba”, nakon čega bi ju brat i ja zatvorili u špajzu i zabranili joj pristup poklonima, rečenicama i idejama. Sad se izliječila od dezić fevera, ali vidim na Fejsu da se puno ljudi žali na  deziće i srodne poklone. Poklon paket gel za tuširanje i dezić "Fantastična ruža", poklon paket šampon i regenerator, kaže jedna žena da je jedne godine od svekrve dobila dezić za intimno područje, i kad kažem intimno područje, mislim dezić za vađajnu. I ti pokloni uvijek dolaze s komentarom: "Znam da to ženi uvijek treba, pa evo…" - istina, treba mi dezić. Treba mi i pasta za zube, trebaju mi i ulošci, treba mi i papa test jednom godišnje… al ne kao poklon za Božić. Kupi fererorošer, i to mi treba. Ne treba mi dezić s mirisom "Sexy laguna time" jer nismo u laguni i ne želim mirisat po papaji i kondomima.

 

 

Keramički kaktus, keramička mačka koja liže keramičku hranu za keramičke mačke, keramički Isus okružen delfinima, keramički galeb na keramičkoj školjki posipanoj šljokicama… da nastavim? Keramička Bogorodica, keramički miš, keramičko grožđe, keramički keramičar koji postavlja keramičke pločice u keramičkoj kupaoni u čijem keramičkom kutku odmara keramička mačka… Keramičko bilo šta nemoj, jer znaš kaj ljudi rade s keramičkim stvarima? Stave ih u vitrinu, daleko od očiju (i od srca), gdje te jadne keramičke stvari skupljaju prašinu i na početku žive za onaj dan kad će ih vlasnik izvadit da ih obriše, a kasnije im je već toliko dosadno da se mole keramičkoj Bogorodici da vlasniku ispadnu iz ruke i razbiju se u tisuću keramičkih komadića, samo da ne moraju više postojat. Znam da postoje ljudi koji skupljaju keramičke stvarčice, ali većina ljudi ih samo drži u vitrini jer im je žao bacit. Čak ni keramički Batman nije cool, a Batman je uvijek cool. 

 

 

Lako za to što bake kažu da se to ne poklanja jer je nesreća, nego i inače. Nož. Kaže mi jedna cura na Fejsu da joj je dečko poklonio nož za kruh, jer "vidio sam da nemaš." Zapravo je sladak poklon, ali za četvrtak, ne za slavlje rođenja (keramičkog) Isusa.

 

 

Zapravo dobar poklon (pod uvjetom da ne kupiš pretplatu na RollingStone koji propadne i ne vrati ti novac) ali treba pazit, jer ti u ovo doba svi pokušavaju uvalit pretplatu, što znači da onaj dečko koji je kupio nož možda svojoj curi uzme pretplatu na časopis Vesele karlovačke kosilice jer je isto primijetio da nema.

 

 

Znaš ono kad ti je cura na početku veze rekla da voli duge, romantične šetnje plažom i kavitaciju? Jel da da ne znaš?

 

 

Uvijek sam se pitala: "Postoji li gori poklon od Crocsica?" - i onda mi je na Facebooku jedna cura odgovorila na to pitanje. KOPIJA Croscica. Yup. Znam da su udobne, znam da su praktične, ali i pelene su udobne i praktične. NEMOJ. Kupi fererorošer.

 

 

Ne govorim o onim finim, super-kul bombonijerama s reklama tipa fererorošer, govorim o onim socijalističkim, recikliranim bombonjerama koje se zovu “Gordana” ili “Slatka Jugoslavija - kandirani užitak za prijatelje.” I još su stare pa je onaj bijeli "prašnjavi" sloj po njima, znaš ono bijelo kad baš vidiš da je bombonijera neko vrijeme živjela u vitrini s keramičkim figuricama.

 

To je to, barem mislim da je. I nemojte zaboravit jednu jako važnu stvar: Najveći poklon koji nekome možete pokloniti ovog Božića su zagrljaj, lijepa riječ i iskreni osmijeh - je stvar koju govore ljudi kojima se nije dalo razmišljat što da vam kupe.

 

Volite se, grlite se, ljubite se (ne u uho)!

 

Čestit Božić svima!

 

Srdačno, 

 

Andrea Andrassy

 

Pssst! Ostale kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje!