Velika plastifikacija mode: Što se događa?
PRI KREIRANJU rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani. Svaki sadržaj ili proizvod koji je sponzoriran će biti i posebno označen kao takav.
MODNOM scenom posljednjih sezona dominira plastika. Najlonski baloneri, haljine od vinila, PVC grudnjaci i gumirani traper preplavili su modne piste. Čini se da su poznate siluete više nego ikad prošle kroz neku vrstu "plastifikacije", a takav trend mogao bi signalizirati i širu promjenu u modnoj industriji, piše Coveteur.
Od nužnosti do visoke mode
Umjetna vlakna, poput najlona, popularizirana su 1938. godine kao poslijeratna zamjena za svilu. Nekoliko godina kasnije, materijali kao što su poliester i akril brzo su postali dio svakodnevne odjeće. Svi oni zapravo su oblici plastike i desetljećima se koriste u dizajnu.
Alexander McQueen je, primjerice, za proljeće/ljeto 1995. prikazao seriju uskih haljina omotanih plastikom, a pamtimo i mušku kolekciju Craiga Greena za jesen 2019., gdje su modeli nosili obojene plastične ploče naborane tako da stvaraju iluziju stakla.
Iako su plastika i materijali koji je oponašaju prisutni u modi desetljećima, na revijama za sezonu proljeće/ljeto 2027. pojavljivali su se više nego inače. U prvoj "Artisanal" kolekciji Glenna Martensa za Maison Margielu, prva četiri modela nosila su maske, haljine i mušku odjeću omotanu plastikom.
Komadi su izgledali prozirno i krhko, s ciljem da dočaraju efekt puhanog stakla. Anthony Vaccarello je za Saint Laurent prvo predstavio kolekciju od iznimno laganog najlona koji je podsjećao na plastične vrećice, a zatim i čipku presvučenu lateksom te gumene kabanice.
Korak unatrag u održivosti?
Danas se plastika, vinil, guma i PVC pojavljuju na sve većem broju revija. Iako sintetički materijali sami po sebi nisu novost, problem je što se tekstili poput poliestera, akrila, najlona i elastana proizvode izgaranjem fosilnih goriva.
Tim procesom dobiva se polietilen-tereftalat (PET), vrsta plastike. Vidljiv povratak PVC-a i vinila te korištenje plastike kao vizualnog jezika na pistama otvara pitanje: odustaje li moda od svojih nastojanja da postane održiva?
Članak portala Business of Fashion (BoF) s kraja 2024. godine pokazao je da 63 % modnih kompanija kasni s ispunjavanjem zadanih ciljeva održivosti, a brendovi i dobavljači pritom smanjuju ambicije ili se muče s njihovom provedbom.
Institut Apparel Impact u svom izvješću "Roadmap To Net Zero" za 2026. navodi da su emisije u modnoj industriji porasle za 6,3 % između 2023. i 2024. godine. To je druga godina zaredom da se bilježi njihov rast. Gospodarski pritisci, ekonomija brze mode i trošak sustavnih promjena usporili su napredak prema održivosti, a čini se da se taj osjećaj prenio i na same kolekcije.
Estetika ili društveni komentar?
Ipak, ono što se može protumačiti kao ravnodušnost prema problematici plastike, može biti i komentar na našu ovisnost o jednokratnim proizvodima i krizu brze mode. Za neke dizajnere to je vjerojatno samo estetski izbor.
Sjajan, vodenast i namjerno "umjetan" izgled koji imaju plastika i srodni materijali ne može se postići korištenjem, primjerice, voštanog pamuka ili kože. Najlon, vinil i plastika često se u dizajnu koriste kao kontrast prirodnim teksturama, bilo da se radi o društvenom komentaru ili čistoj estetici.
Na reviji modne kuće Chloé za proljeće/ljeto 2027. dizajnerica Chemena Kamali predstavila je seriju prozirnih i zatamnjenih vinilnih kabanica koje su, nošene preko pamučnih balonera, stvarale iluziju plastičnih navlaka za odjeću.
Istovremeno, Maximilian Davis je za Ferragamo prikazao mini haljine i komplete od gumenog lateksa u mliječnoj, polutransparentnoj varijanti, stegnute u struku ili kombinirane s jednostavnim crnim donjim rubljem.
Plastični motivi nastavili su se kod kuća Maison Margiela i Prada u obliku ružičastih plastičnih suknji, dok je Acne Studios predstavio komade od pamuka i trapera presvučene lateksom koji su podsjećali na odjeću za lutke. Christopher Esber predstavio je sjajne, krute plastične grudnjake i suknje na kojima je bio apliciran uzorak umjetnice Anne Studeli, prenesen na PVC s podlogom od satena.
Dok dizajneri prihvaćaju ove materijale kao dio svog vizualnog izričaja, rasprava o ekološkoj odgovornosti u posljednjih pet godina osjetno je oslabila. Iako se ove siluete ne mogu smatrati izravnom posljedicom odustajanja od održivosti, važno je primijetiti da je obnovljeni interes za estetiku plastike uvijek pod utjecajem svijeta koji nas okružuje i kolektivnog stava o nekoj temi.
Ako te materijale promatramo kroz prizmu luksuza, je li neizbježno da vizualni prikaz plastike počnemo tumačiti pozitivnije?
U javnosti se umjetna vlakna i materijali od PET plastike uglavnom smatraju jeftinima i nekvalitetnima. S obzirom na to, prisutnost plastike kao namjernog estetskog izbora u luksuznim modnim kućama signalizira da modna industrija sve lakše prihvaća vlastita proturječja. No, je li plastika doista tako fantastična?