ŠTIMAC to neće nikad priznati, ali Belgija igra nogomet o kakvom je on oduvijek sanjao i promovirao ga kao televizijski sukomentator. Njegova momčad je agresivna i požrtvovna, ali troma, neinventivna i disharmonična.
Da Hrvatska više ni izbliza nije ona momčad koja se rugala Gordom Albionom na Wembleyu i Njemačkoj u Klagenfurtu jasno je svima već odavno, ali unatoč tome ostaje upečatljiv dojam kako su u Bruxellesu Štimčevi igrači trebali puno više pokazati. 1:1 dobar je rezultat, ali kako da jedan ozbiljan udarac na gol protivnika i deseci paničnih reakcija u obrani zadovolje stotine tisuće navijača uz male ekrane? Igor će naravno znati uvjeriti puk, to mu za sada ide bolje od organiziranja igre nacionalne momčadi. Izgledat će to otprilike ovako.
Belgijci igraju moderan nogomet kao Hrvatska 2007.
Belgija možda jest trenutno 40. reprezentacija svijeta, međutim i laiku je na prvi pogled jasno o kakvoj se kvalitetnoj i talentiranoj momčadi radi. Obrana na čelu s kapetanima Arsenala i Cityja (Kompany i Vermalen) te vezni red s Witselom, Hazarom i Fellainijem spadaju u sami svjetski vrh i samo će vrijeme pokazati njihove krajnje domete. Ova reprezentacija Belgije uvelike podsjeća na onu Hrvatsku iz 2007. godine kada je Slaven Bilić uveo jednu novu generaciju i oduševio svijet nogometa. Marc Wilmots sada čini gotovo identičnu stvar, a početni rezultati u toj mjeri su ohrabrujući da se čak priča kako je nogomet nakon više desetaka godina ujedinio tradicionalno podijeljene Belgijce.
Kvaliteta Belgije ne smije biti opravdanje za blijedu partiju Hrvatske
Argumenti su čvrsti, ali od kada to kvaliteta jedne momčadi poništava kvalitetu druge momčadi. El Clasico nikad ne bi bio El Clasico kad bi se treneri Barcelone i Reala opravdavali uoči i poslije dvoboja kako protivnik ima jednog Lionela Messija ili Cristiana Ronalda. Svaka čast Belgiji, pred njima je sjajna budućnost, ali ova Hrvatska nije napravila previše da bi opravdala status jedne od najboljih reprezentacija Europe, barem po Fifa renkingu. Olakotnih okolnosti ima na desetke, ali najveću je istinu priznao sam Štimac. Ovo nije njegova momčad, već momčad Slavena Bilića i to disharmonična.
Nadamo se da je Radošević zrela taktička odluka
Što je Štimac novoga donio ovoj reprezentaciji? Praktički ništa. Sustav je isti, igrački odabir gotovo identičan, a da nema slučaja Josip Radošević, činilo bi se da nema nikakve promjene u odnosu na nastupe na Europskom prvenstvu. Baš kao i u Poljskoj, na trenutke momčad djeluje impresivno i moćno, a na trenutke prestrašeno i amaterski. Ritam igre prvi je i najvažniji zadatak novog izbornika. A kad smo već spomenuli Radoševića, istaknimo kako se radi o zaista talentiranom igraču koji je dobrim dijelom opravdao povjerenje. Samo se nadamo da njegov ulazak nije rezultat kojekakvog povlađivanja već zrela i odgovorna taktička odluka.
Jasno je, kvalifikacije će biti borba do posljednje minute. Pripremite se...