IVAN RUNJE dečko je o kojem niste mnogo čitali, iako se u Ligi prvaka hrva s Fernandom Torresom i Giovincom. 22-godišnji Splićanin još je jedan u nizu koji je nogometnu karijeru, spletom hrvatskih okolnosti, počeo graditi u inozemstvu. Kada je stigao u danski grad Farum, udaljen od Kopenhagena svega dvadeset kilometara, sigurno nije razmišljao o danima kada će postati hrvatski reprezentativac. Razmišljao je kako se snaći i preživjeti skandinavsku zimu, za početak. Klub FC Nordsjaelland, osnovan je 1991. godine, a preimenovan 2003. kada se novi vlasnik otarasio pečataPetera Brixtoftea, bivšeg gazde i gradonačelnika koji se malo zaigrao i doveo klub pred bankrot. Svježi kapital vratio je klub regiji Nordsjaelland i razgranao mrežu amaterskih klubova koji svoje najuspješnije izdanke "presađuju" u Farum. Nešto je ipak stiglo i iz našeg rasadnika. Osim 190 cm visokog stopera Runje, put Danske krenuo je i Mario Tičinović. Odmah su uzeli naslov prvaka, uslijedila je fešta, pa izlazak na veliku scenu.
"Prošao sam omladinsku školu Hajduka, pa su me poslali u Mosor jer nisam zadovoljio. Sva sreća, u drugoj ligi stasao sam kao igrač i osoba. Puno mi je taj period pomogao u razvijanju. Na kraju sam sretan što me Hajduk pustio, na neki način sam im danas i zahvalan", nasmijao se standardni prvotimac danskog prvaka.
"Nekoliko godina u Mosoru sam stvarno pružao dobre partije, osvajao sam i nagrade, a onda je stigao poziv Hajduka da se vratim. Nakon priprema trebao sam potpisati ugovor, ali nismo se dogovorili"
Što to znači? Jednom prigodom rekao si da su te u Hajduku ponizili s ponudom?
"Nisu me ponizili više nego druge, dobio sam prvi ugovor kao i ostali igrači, ali osjećao sam da vrijedim više. Tražili su me i drugi hrvatski klubovi, ali odšteta je bila prevelika. Moramo sam puno platiti Hajduku, zakoni su takvi kakvi jesu i financije su me odvele iz Hrvatske. Stigao je poziv iz Danske, to je bila bolja prilika. Uvjeti su me zadovoljili i rekao sam sebi, idemo probati. I ispalo je sjajno. Već sam tu skoro godinu dana, dobro sam se uklopio, iako mi prilagodba na život u Danskoj nije bila lagana. Bilo mi je i teško kada sam odlazio, nakon deset godina gdje sam trenirao na jedan način, sada me čekalo nešto sasvim novo. No, uvjeti su savršeni, plaća stiže svakog 31. u mjesecu, liga je dobra jer se za razliku od Hrvatske, ovdje nekoliko ekipa bori za vrh. O stadionima valjda ne trebam ni pričati. No, trebalo mi je i vremena. Pomaže mi djevojka Ivana kada dođe, jasno i roditelji te prijatelji. S Tičinovićem sam nerazdvojan, živimo u istom ulazu u Kopenhagenu i teško nas je vidjeti odvojeno"
Torres me impresionirao, ali igrao sam svoju igru
Jedno sasvim uobičajeno jutro nakon treninga prekinula je nepopustljiva zvonjava mobitela. Ivan Runje primao je čestitke, postao je novi hrvatski reprezentativac. Bez dana staža u mlađim reprezentativnim uzrastima, bez ijedne minute odigrane za Hajduk. Može se i preko Žrnovnice, mjesta čiju je slavu često pronosio Slaven Bilić, dok je kao hrvatski izbornik tražio prigodnu usporedbu za predočenje snage svojih protivnika. "Bez uvrede, nije Engleska Mosor iz Žrnovnice". Nije, ali često nudi kvalitetu koju potom u Hajduku propuste oploditi.
"Evo, danas se sve nekako vrti oko mene. Ovih dana konačno sam doživio da se malo piše i o mojoj karijeri. Jako sam sretan da ljudi konačno upoznaju mene i moje igre. Drago mi je da znaju da ima tamo neki mali koji ipak igra Ligu prvaka", iskreno će.
"Nisam očekivao poziv Igora Štimca u ovoj fazi moje karijere. Imam 22 godine, tek sam se počeo dokazivati. Kada sam jutros došao s treninga i spojio se na Internet, vidio sam svoje ime po portalima. Iznenadio sam se, bio sam jako sretan. Onda su krenuli pozivi i evo, cijeli dan ne prestaju"
Runje će sigurno dobiti šansu u Rijeci protiv selekcije HNL-a.
"Jako se veselim tome, bit će to poseban osjećaj, baš poput ovog danas"
Ili poput onog kada je protiv Šahtara debitirao u Ligi prvaka.
"Bio je to debi cijele momčadi. Strašno, emocije su nas ponijele. Utakmice igramo u Kopenhagenu jer je naš stadion jako malen, ali ovdje svi navijaju za nas. Cijela ta atmosfera Lige prvaka, to je nešto drugačije. Uostalom, do jučer sam utorkom i srijedom navečer sjedio uz tv, a sada igram te utakmice"
I čuva Fernanda Torresa.
"Ma zaboravio sam na sve kada je krenula utakmica, nisam se prepao. Veliko je to iskustvo, zna se kakva je Torres zvijezda. Zaista me impresionirao, ali trudio sam se igrati svoj nogomet. Sve do 80. minute gubili smo samo 1:0, pogodili stativu i imali dvije dobre šanse. Onda su nam zabili drugi gol, a ostala dva, znate kako ide - ušla su sama od sebe. Ali, do zadnjih deset minuta smo se držali"
Uzeli ste bod Juventusu. Hrvatski prvak još sanja bod u Ligi prvaka.
"Zaista se nadam da će i Dinamo konačno nekoga pobijediti, ili barem zabiti pogodak. Ne razumijem zaista kako su baš tako nemoćni"