Foto: Fotomontaža Index
OSTALO je još 72 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
72. Dražan Jerković: Jugoslavija - Čehoslovačka 1:3, polufinale SP u Čileu 1962.
Jedini pravi favorit sedmog svjetskog prvenstva u Čileu 1962. bila je reprezentacija Brazila koja je došla na Mundijal u gotovo identičnom sastavu koji je četiri godine ranije u Švedskoj s nevjerojatnom lakoćom pokorio svijet. I dalje su tu bili golman Gilmar, zatim Djalma i Nilton Santos, Zito, i napad iz snova – Didi, Garincha, Vava, Pele i Zagallo.
Među favorite se ubrajala i reprezentacija SSSR, aktualni prvak Europe, a blage šanse su davane i reprezentaciji Jugoslavije – aktualnom viceprvaku Europe i zlatnima s posljednjih Olimpijskih igara u Rimu.
Jugoslavija - blagi favorit
Bila je to zaista jaka momčad sa predvođena nogometnim virtuozom brazilskog tipa Šekularcem, odličnim golmanom Šoškićem, ali jezgru momčadi činili su hrvatski igrači – Jerković, Skoblar, Radaković, Marković, Anković i Matuš.
Jugoslavija je bila smještena u grupu A, možda najjaču skupinu na prvenstvu. Uz Plave, tu je bio i dvostruki prvak svijeta Urugvaj, moćni sovjetski stroj i debitant Kolumbija.
Prvu utakmicu Jugoslavija je igrala protiv SSSR i to je trebala biti osveta za poraz u finalu EP, no Sovjeti su i ovaj put bili bolji. Laka pobjeda od 2:0.
Ipak, Jugoslavija se vraća u igru već protiv Urugvaja te pobjeđuje s 3:1 golovima Skoblara, Galića i Dražana Jerkovića.
Rušenje njemačkog kompleksa
Ta utakmica je pokazala da je Jugoslavija u evidentnom usponu forme i Kolumbija je bila deklasirana s čak 5:0 uz po dva gola Jerkovića i Galića, a peti je dao Melić.
Četvrtfinale Jugoslavije i Njemačke bilo je već treće u nizu. 1954. i 1958. Elf je bio koban za ambicije plavih, posebice Helmuth Rahn, kome su Jugoslaveni bile stare mušterije, no ovog puta Rahna nije bilo i vrijeme je bilo da se skine germansko prokletstvo. Junak utakmice bio je Riječanin Perica Radaković koji je postigao jedini gol na utakmici, gol vrijedan polufinala protiv Čehoslovačke predvođene jednim od najboljih igrača Europe tog vremena, Josefom Masopustom.
Prognoze prije utakmice davale su posve jednake šanse objema reprezentacijama. Ipak, Čehoslovaci početkom nastavka postižu gol i vode. Jerković svojim četvrtim golom na prvenstvu stvari vraća na početak, no vidljivo je bilo da Jugoslaveni popuštaju i Scherer zabija do kraja utakmice dva gola i uvodi svoju momčad u veliko finale protiv Brazila, a Jugoslavija odlazi u borbu za treće mjesto protiv domaćina.
Autogol Vlatka Markovića u ime hrvatstva
Jugoslavija je tu utakmicu izgubila s 1:0, a autogol vrijedan poraza u posljednjim trenucima susreta postigao je Vlatko Marković, koji je godinama poslije pričao da je u ime hrvatskog domoljublja to napravio namjerno.
Bez obzira na ta dva posljednja poraza, Jugoslavija je u Čileu napravila izvrstan rezultat. Barem privremeno su se riješili kompleksa Njemačke, a Dražan Jerković je uz Ivanova, Vavu, Garinchu, Alberta i Sancheza s četiri gola bio najbolji strijelac prvenstva.