Foto: Index
O SVOJIM trenerskim iskustvima s Mariom Mandžukićem, o predviđanjima kako će se Mandžo snaći u Atleticu, o tome zašto će Njemačka biti prvak svijeta te zašto mu je drago da je Elf ponizio najgori Brazil u povijesti, samo za Index piše Branko Ivanković
..................................................................................................................................................................................
Prije svega treba naglasiti da Mario može i mora biti ponosan na sve što je napravio u svojoj karijeri i na sve što je osvojio sa Bayernom na klupskoj razini, a također jako je bitno naglasiti da iako je Bayern veći klub od Atletica, da je i dalje ostao na onoj najvišoj razini koju klupski nogomet može ponuditi. Atletico je vrh, europska krema. Prvaci su Španjolske i svi znamo na kakav su način ostali bez naslova prvaka Europe.
Tako da nema spora da će Mandžo i u novoj sredini igrati na najvećem mogućem nivou, a metode rada koje prakticira Simeone, mogu mu samo pomoći, jer nema sumnje da kod njega postoji još ogroman prostor za napredak. Ne sumnjam da će se on vrlo brzo prilagoditi na novi klub, jer, uvjeren sam, Atletico je idealan klub za igrača njegovih kvaliteta.
Atletico i Simeone su idealni za Mandžukića
Atleticova igra, filozofija koju propagira Simeone, podsjeća me na stil igre koji forsira Klopp sa Borussijom. Puno trke, agresije, ratnički pristup, ali i težnja igri i nadigravanju. Dakle, sve ono što trendovi modernog nogometa traže. I uvjeren sam da takav nogomet Mandži puno više odgovara od onoga kojeg je forsirao Guardiola.
Ako Simeone i u ovoj sezoni ostane pri viziji igre iz prošle, a ne vidim razlog zbog kojeg bi to mijenjao, dakle igri sa dva napadača, smatram da će doći do izražaja sve ono zbog čega je Mandžukić doveden u Atletico. U sustavu 4-4-2 neće biti usamljen u špici već će imati i pomoć drugog napadača, a tada vjerujem da će imati još više prostora da se nametne i opravda ovaj transfer.
Dinamo na Mandžukićev pogon razbio Huntelaara, Stama i Suareza
U sezoni 2007./08. vodio sam ga u Dinamu i već tada on je pokazao koliki se potencijal krije u njemu. Morate znati da je uoči one dvije utakmice s Werderom u posljednjem pretkolu Lige prvaka tek došao u Dinamo, nije prošao pripreme i krenuo je kao rezerva. No, igraču njegove klase nije puno trebalo da se nametne i da se izbori za mjesto. Protiv Werdera, koji je tada bio vjerojatno najbolja njemačka momčad, ušao je u igru umjesto, čini mi se povrijeđenog Šokote te je u paru s Balabanom bio konstantna opasnost za Nijemce. Tada smo nezasluženo i nesretno ostali bez Lige prvaka jer smo u obje utakmice bili bolja momčad.
Ista stvar se dogodila i u Amsterdamu. Mandžukić je opet pokazao i dokazao koliki je potencijal. On i Tadić su jednom enormnom količinom trke i agresije potpuno zbunili momčad Ajaxa i potpuno ga deklasirali. Morate uzeti u obzir da je taj Ajax sa Stamom, Heitingom, Huuntelarom i Suarezom bio super ekipa. Njih dvojica su svojom fanatičnom pokretljivošću bili prvi obrambeni blok i potpuno su onemogućili kombinatoriku Ajaxa, a uz sve to, Mandžo je pokazao kakvu realizatorsku kvalitetu ima. Ono na što sam ja zapravo najviše ponosan je to da smo ih zgazili u produžetku.
Toliko smo bili fizički spremni, a važno je i naglasiti da smo mi morali pobijediti u toj utakmici za Europa ligNije to bila neka, nazovimo ju, obična utakmica u grupi, koju i ako izgubiš, negdje se drugdje možeš vaditi. Ovo je bilo biti ili ne bit za naše europske planove, a mi smo tada pokazali koliko smo zapravo bili i dobri i mentalno jaki. A Mandžukić je tada bio čudo. Nakon te utakmice sam rekao da je on igrač za velike domete i najveće klubove i užasno sam sretan i ponosan zbog njega.
Ponosan sam i kako se držao na SP-u. Hrvatske na žalost u Brazilu više nema, ali gledamo nevjerojatno zanimljivo prvenstvo.
Njemačka je zaslužila naslov jer Argentinci igraju kukavički
Nema dvojbe da su prema svemu prikazanom na ovom turniru Nijemci apsolutni favoriti. Imponira način na koji su došli do finala, a s druge strane Argentina nije do sada pokazala kvalitetu i razinu igre dostojnu svjetskog prvaka. Međutim, jasno, to ne znači ništa i Nijemcima će sigurno biti puno teže nego što im je bilo do sada. Argentinci možda i nemaju neku ljepotu u igri, ali su pokazali jednu čvrstinu, odgovornost u igri i taktičku zrelost. Uspjeli su sakriti sve svoje slabosti, u zadnjem redu djeluju jako dobro i to su elementi koji mogu Nijemcima stvarati probleme.
Međutim, momčad koja igra toliko kukavički, momčad koja cijeli turnir igra alibi igru, bez preuzimanja rizika i želje za nadigravanjem nije zaslužila postati svjetski prvak. U modernom nogometu, pravom nogometu, momčad koja ima ambiciju postati prvak mora, ali mora preuzeti rizik i igrati sa idejom da postigne gol više od protivnika, a ne da primi gol manje.
Upravo zbog toga Nizozemci nisu išli u finale, jer su totalno podbacili protiv Argentine, usuđujem se tu dodati i Francusku koja se potpuno predala protiv Njemačke i odigrala meč bez ambicija, pa čak i Kostariku, koja je kukavičkom igrom čekala penala protiv Nizozemske. Tako se ne postaje prvak. Njemačka možda i ima nekih mana, no oni igraju sa tim rizikom i zbog toga su zaslužili naslov.
Nakon bizarnog eskperimentiranja, Low se vratio korijenima i pregazio Brazil
Nakon demoliranja Portugala u prvom kolu, Nijemci su počeli igrati neki čudan nogomet gdje je njihov izbornik, da se tako izrazim, počeo izmišljati toplu vodu. Igrao je bez Khedire i Schweinsteigera da bi mogao osloboditi prostor Lahmu u veznom redu, nije koristio pravu špicu, a bekove su mu igrali stoperi. Potpuno nelogično i neprirodno. Zamislite kakav bi odjek javnosti bio da je recimo naš izbornik pokušao eksperimentirati sa sastavom, pa da je ne znam, postavio Lovrena na desnog beka, Ćorluku i Schildenfelda na stopere, Vrsaljka na lijevog beka, Srnu na zadnjeg veznog, a Modrića, Rakitića i Mandžukića ostavio na klupi za rezerve. Low je to napravio i naravno da je doživio velike kritike. No, čim je shvatio da momčad mora složiti po nekakvim prirodnim zakonitostima, vidjeli smo svi što se dogodilo Brazilu.
Što se tiče Brazila, naravno da je veliko iznenađenje onakav poraz, no cijelo vrijeme smo svi znali i upozoravali da taj Brazil nije ni sjena nekadašnjih reprezentacija Brazila, da je ovo njihova daleko najgora reprezentacija u povijesti i logično je bilo očekivati, da čim nalete na jednu pravu i moćnu reprezentaciju, a Njemačka to je, da će doživjeti poraz. Ovakav možda nije nitko očekivao, ali poraz je bio realan. Osim tog Thiaga Silve, Neymara pa i Davida Luisa, koji je cijelu prošlu sezonu u Chelseau igrao zadnjeg veznog jer su na stoperima bili Terry i Cahill, Brazil nema niti jednu svjetsku klasu. Nitko me ne može uvjeriti da su neki preveliki kapaciteti Oscar, Paulinho, Fernandinho, a da o Fredu ni ne govorim.
Drago mi je da su ih Nijemci ponizili zbog njihove odvratne prepotencije
Da budem iskren, meni je drago da su dobili sedam komada. Zašto? Zato jer gdje god sam po svijetu radio, kad bih se susretao s njima osjećao sam jednu nevjerojatno dozu prepotencije i bahatosti. Nebitno, bili to igrači ili treneri. Tu priču ''Mi smo Brazil, mi smo najbolji i jedino mi vrijedimo'' oni godinama pričaju i užasno mi je drago da su dobili jednu ovakvu pljusku, koja im možda pomogne da se osvijeste i da prihvate činjenicu da žive u prošlosti te da Brazil sigurno više nije ono što je nekad bio.