Foto: Screenshot/FIFA weekly
ROBERT PROSINEČKI glavna je zvijezda najnovijeg izdanja "FIFA weekly" nogometnog magazina, u kojem je legendi hrvatskog nogometa posvećeno čak devet stranica.
"Sve su to važna i nezaboravna iskustva, ne samo za moju igračku i trenersku karijeru nego i mene osobno", rekao je Prosinečki te se prisjetio 1987. kada je s mladom selekcijom Jugoslavije osvojio Svjetsko prvenstvo.
"Bio je to neopisiv osjećaj. Imali smo vrlo jaku momčad, multikulturalnu Jugoslaviju u kojoj su Hrvati igrali dominantne uloge pod Mirkom Jozićem. U toj ekipi su igrali Šuker, Boban, Štimac, Jarni, Predrag Mijatović, Branko Brnović... Još se sjećam svog slobodnog udarca za pobjedu protiv Brazila u četvrtfinalu. Ostala je minuta do kraja i činilo se da ćemo igrati produžetke. Bilo je to veliko olakšanje. Kasnije smo porazili Zapadnu Njemačku u finalu, no ja nisam igrao zbog žutog kartona", priča Robi.
S Hrvatskom je jedanaest godina kasnije bio blizu, ali i bronca je bila senzacionalan uspjeh za jednu od tada najmlađih nogometnih nacija.
"Bio je to tužan trenutak, najgori u mojoj karijeri. Igrali smo s domaćinom na punom Stade de Franceu u polufinalu. Nisam počeo utakmicu, bio sam na klupi. Šuker je zabio u drugom poluvremenu, a Thuram okrenuo utakmicu. Nismo se uspjeli vratiti i morali se zadovoljiti s trećim mjestom. Naši navijači dočekali su nas u Zagrebu kao heroje. Mala nacija s tek 4 milijuna stanovnika popela se na Olimp svjetskog nogometa", rekao je Prosinečki.
"Do danas me muči jedno pitanje. Koliko je golova Thuram zabio za reprezentaciju do te utakmice? Niti jedan! Ali to nije sve, koliko je još golova zabio nakon toga? Niti jedan. Thuram je te večeri igrao utakmicu svog života i zabio dva odlučujuća gola, jedina dva u 142 nastupa za Francusku. To je dio nogometa; nemoguće postaje moguće, a onda postane stvarnost. To su prekrasni, čudesni trenuci, a ima i gorkih pilula koje je teško progutati. Važno je uzdići se nakon poraza, to je u sportu ključno", kaže Prosinečki.
Nije izbjegao pitanje o odnosu s Ćirom Blaževićem, koji mu je u polufinalu s Francuskom dao tek minutu na terenu, a ranije se proslavio izjavom da će pojesti diplomu ako Prosinečki postane profesionalni nogometaš.
"To je bilo njegovo mišljenje u to vrijeme. Njegovi komentari dali su mi veliku motivaciju i tjerali me da nastavim raditi i napredovati kao igrač, i karijera mi je nakon toga samo krenula. Ćiru brojim pod prijatelje i kolege", kaže Robi.
Na pitanje smatra li, kao i neki stručnjaci u Hrvatskoj, da bi bez cigareta i viskija bio možda i najbolji nogometaš svijeta, Robi je odgovorio: "Nisam baš siguran".
"Veliki Žuti" bio je jedan od najtalentiranijih nogometaša Balkana ikada, piše "FIFA weekly" i hvali njegove čuvene "munjevite" driblinge kojima je traumatizirao protivnike. Podsjetili su na njegovu blistavu karijeru od Dinama i Zvezde do Reala i Barcelone, te povratka preko Liegea, Portsmoutha, Ljubljane natrag u Zagreb.
Kao najveći trenutak karijere izdvojio je osvajanje naslova prvaka Europe sa Crvenom zvezdom 1991. godine.
"Bio je to najveći nogometni uspjeh u povijesti Jugoslavije. Taj uspjeh promijenio je karijere i živote tih igrača. Nekoliko tjedana kasnije Radomir Antić me odveo u Real Madrid, ostali igrači prešli su u inozemne klubove, a naš trener Ljupko Petrović preuzeo je Espanyol".