ZA VRIJEME Europskog prvenstva donosimo vam dnevnik "Optička warka", drugačiji pogled na cirkus koji će gostovati u Poljskoj sljedećih mjesec dana.
Dok su Zdravko Mamić i Igor Štimac uz sočne repove jastoga i najbolja vina glasovitog "Dionizos z Jasła" ceremonijalno slavili novootkriveno prijateljstvo, dogovarajući kako Sammiru na ljeto što bezbolnije navući mondeni kockasti dres, nekoliko kilometara dalje na okupljalištu Stary Rynek nekolicina ekstremnih hrvatskih navijača nervozno je tražila omražene Talijane.
"Šabane, šta je ovo, pa s kim mi igramo", viknuo je Fista. "Jebem mi mater ako ja znam. Nema ih nigdi, papci", prišao je Šaban, sjeo za stol i pozvao konobaricu. "Maco, jesi spremna", puhnuo je protrljavši se po zatiljku. "Van bier for mi", znakovito je pogleda pa se okrene: "Zinza, štaš ti?" Ovaj potvrdno kimne, a Šaban nastavi s brojanjem: "Tu bier." Fista! Pivo, a?. Ajde nemoj me zajebavat, popićeš nešto: "Tri bier, uan džoni-kola, eeend jor namber", napravi se važan za tren, a društvo prasne u smijeh. "Mejbi", odgovori djevojka i ode po narudžbu. Šaban se zadovoljno osmjehne, navuče kapuljaču pa odjednom prevrne drveni stol i vikne: "Eno ih jeba im ja mater žabarsku..."
Na njegovu žalost Sergio Tacchini trenirka pripadala je jednom uščuvanom Poljaku koji se spasio pjesmom: "Polska - biało czerwoni". Šaban je priznao pogrešku, vratio se u caffe bar "Shark" gdje je dobio potrebu da objasni sebe: "Irci su plemenit narod, užitak je cugat s njima, a Talijane trpimo samo za vrime Feragosta". Zabava zaista nije bila ni približno dobra kao četiri dana ranije uoči dvoboja s Ircima. Gotovo monsunska kiša padala je bez prekida cijelu noć i jutro, a tri sata uoči utakmice u centru Poznanja nije bilo ni četiri tisuće Hrvata. Talijanskim navijačima pak nije bilo ni traga, a tek tu i tamo ispod zelene kabanice provirila bi tamna kosica premazana taftom.
Gradske vlasti, nezadovoljne odnosom navijača prema lokalnim junacima odlijevenim u bronci, sve su kipove na glavnom trgu kao mumije zamotali zelenim mrežama, a izdaleka je pitoreskni centar nalikovao na muslimansko svetište. To više jer su poneki štovatelji Azzurra, što zbog kiše što zbog straha, popločanim ulicama šetali s improviziranim feređama. Otkrivali su ih tek sitni modni detalji - Moschino jaknica finog kroja, preuske Armani traperice dodatno stiješnjene Diesel remenom s golemom srebrnom kopčom te Pacciottice za sve prigode. Šaban i ekipa na koncu su ipak pošteno obavili ono po što su došli, jedino su zaboravili da ima i Hrvata koji se tako oblače. "A ko im je kriv, seljaci", pravdao se Šaban gledajući svijet kroz azurno plava stakla svojih fake D&G naočala.