Ugovor s vragom

Foto: Screenshot; Getty Images

VIŠE nisu na pozicijama na kojima su bili kada su potpisivali ugovor: Eduardo je od boležljivog dječarca postao multimilijunaš, a Mamić je od poduzetnika u usponu, dogurao do jednako "teškog" gospodara hrvatskog nogometa. Ulozi i aneksi koji su tada bili apstraktne brojke i konstrukcije, sada su teški milijune i nijedan od njih ne želi popustiti u bitki koja predstoji, pisali smo na početku procesa kojim se Dudu pokušava osloboditi lihvarskog ugovora s najvećom nepogodom hrvatskog nogometa.

> Presuda Mamićevom poslovanju: Eduardo srušio harač vladara hrvatskog nogometa!

Danas je Općinski sud u Zagrebu presudio u Eduardovu korist i proglasio ništavnima sve ugovore koje je Brazilac imao s Mamićem. Naravno, riječ je o prvostupanjskoj presudi na koju se očekuje i žalba Mamićevih odvjetnika.

Duduova suza za bankarske brege

"U Hrvatskoj nemam ništa, ni stan ni auto na svoje ime. Došao sam u banku, htio podići novac s računa, ali račun je bio blokiran. Tada sam shvatio da u Hrvatskoj, zapravo, nemam ništa. Da ne igram vani, bio bih siromah, gladan...", cvilio je Eduardo krajem 2012. godine kada mu je Mamić blokirao svu imovinu.

Eduardo je upravo šalterskim sudarom s našom realnošću postao veći Hrvat nego kada mu je Mamić u Petrinjskoj sredio domovnicu, ili kada je u kockastom dresu zabijao Englezima, samo što njemu poharani račun nije do kraja počistio kredit u švicarcima ili ovrha zbog neplaćanja režija, nego dinastija Mamić, kojoj je prelaskom u Arsenal 2007., prestao isplaćivati potpisanih i ugovorenih 20 posto zarade do kraja karijere, zauzvrat što su se do tada skrbili o njemu. Mamić mu je "sjeo" na račun i imovinu u Hrvatskoj, potražujući svojih osam milijuna kuna.  Dudu je odgovorio protutužbom i žalbom.

Priča u kojoj nema nevinih

Ako nećemo vjerovati Duduu (a nećemo) da se ne radi o novcu  i da se u zemlji koja ga je prihvatila kao rijetko koga u svojoj ksenofobnoj povijesti, osjeća kao stranac, red je da se podsjetimo kako je došlo do toga da je prvi Mamićev posvojenik od ubogog izbjeglice iz Trećeg svijeta, postao bahati milijunaš koji zaboravlja mecenu koji ga je osovio na noge (ako je vjerovati Mamiću).

Ili, po Duduovoj verziji, kako je beskurpulozni menadžer kamatario jednog nevinog i prostodušnog dječaka, koji mu je u Vrlom novom svijetu slijepo vjerovao gledajući u njemu oca kojeg nije imao.

Procijenite sami, a nama se čini da je istina i u ovoj paranormalnoj priči, "tamo negdje":

Sve ostaje u obitelji: Postotak od Eduardovog transfera ne ubire Zdravko, nego njegov sin

"Sve ostaje u obitelji", kredo je pod kojim Mario, sin Zdravka Mamića, posreduje pri transferima igrača kako njegov otac "ne bi bio u sukobu interesa" kao izvršni (do)predsjednik Dinama.

Mamić otac je pazio da se njegovo ime formalno ne spominje u Eduardovom transferu u Arsenal, a nema ga ni u ostalim kapitalnim izvoznim poslovima Dinama posljednjih godina. Budući da posrednik ne smije ujedno biti i zastupnik igrača u transferu, Eduardov agent prilikom prelaska u Arsenal bio je Zdravkov sin Mario, koji je istu funkciju imao i u ostalim najvećim Dinamovim transferima posljednjih godina.

Mamićeva desetina: Osim od Eduarda, uzimao je i od Modrića, Vukojevića i Lovrena

Mamić sin prima postotak od 10 posto na Eduardovu plaću. Zanimljivo je napomenuti kako je isti deal Mamić sklopio s Modrićem, Vukojevićem i Lovrenom i na njihovim transferima je zaradio navedeni postotak na igračevu plaću u novom klubu.

Zdravko je Kashmirija optužio da mu šalje mafijaše, a 2007. je preko njegovog računa na Dinamov uplaćeno 13.5 milijuna eura

Obzirom da je i sam Mamić priznao kako je njegovom sinu Arsenal "podigao rampu", pa je posao morao odraditi menadžer "ovlašten" za poslove s Topnicima,  na Dinamov račun je od transfera uplaćeno 13,5 milijuna eura posredstvom agencije Strata Sport Faisala Kashmirija, istog onog kojeg Mamić optužuje da mu je (tražeći proviziju koju nije dobio), na vrata poslao "žestoke momke" s kojima nema puno pregovora. Podsjećamo, nakon što je Arsenal naložio da posao mora odraditi Kashmiri, dogovoreno je da on kao ovlašteni posrednik u poslu i Mario Mamić, kao Eduardov zastupnik, menadžersku proviziju podijele po pola.

Zdravko Mamić tvrdi da je Eduardovom prodajom u Arsenal Dinamo dobio 13,5 milijuna eura, on ništa, dok je Kashmiri ostao bez provizije jer je Eduardo Mamiću prestao isplaćivati ono što se obavezao. Napominjemo, prilikom transfera je nepisano pravilo da ovlašteni posrednik (u ovom slučaju Kashmiri) svoju proviziju naplati od kluba koji je prodao igrača, dakle Dinama.

Od Eduardovog 21 milijuna, Mamićevih je 5,25!

Epizoda s Kashmirijem je važna jer je Mamić poseban naglasak stavio na nepoznate detalje odnosa u trokutu Mamić-Kashmiri-Eduardo, ali naravno da je u prvom planu Mamićevo potraživanje od igrača koji je u 18. godini potpisao sporni ugovor o davanju 25 posto primanja Mamiću do kraja karijere. Da Silva je u tri godine u Arsenalu zaradio 6 milijuna eura, a Šahtar ga je kupio u ljeto 2012. za 8 milijuna eura i s njim potpisao petogodišnji ugovor, koji mu jamči 15 milijuna eura. Ukupno je dakle Eduardo zaradio 21 milijun eura otkad je otišao od Mamića, ali nije mogao pobjeći od ugovora, kojim sada maše njegov nekadašnji mecena. Ubrzo po dolasku u London, prestale su isplate na Mamićev račun.

Saga u kojoj se prepucavaju oko milijuna i kuća, krenula je sporazumom dva sirotana

Eduardo da Silva je u Zagreb došao na probu u rujnu 1999. kao 16-godišnjak iz Bangua, predgrađa Rio de Janeira. Istaknuo se nastupima za kadete, pa je Mamić u njemu prepoznao potencijal, iako je Dudu već tada bio sklon ozljedama. Mamić je od tadašnjeg Eduardovog menadžera, Brazilca Suzana, za 50 tisuća dolara kupio 25 posto prava na buduće Eduardove prihode. Četvrtina je ostala Suzanu, a "neposredni proizvođač" Eduardo dobio je tek 50 posto. Zvuči okrutno prema ubogom dječaku iz vrelog Rija, koji se nenaviknut na zagrebačke zime skutrio u skromnoj sobici pod južnom tribinom i maštao o proboju u HNL.

Kako je sve počelo: Eduardo je ugovor s Mamićem potpisao dan nakon što je postao punoljetan

"Ugovor o ulaganju", koji su Mamić i Eduardo potpisali 25. veljače 2001., dan nakon što je Dudu postao punoljetan, izvor je svih prijepora, ali čini se ipak kako je osnovni problem što danas niti jedan od njih nije na istim pozicijama na kojima je bio kada su ga potpisivali: Eduardo je od žgoljavog, boležljivog dječarca postao multimilijunaš, a Mamić je od poduzetnika u usponu, dogurao do također nekoliko milijuna teškog gospodara hrvatskog nogometa.

Mamić se riješio smetnje Suzana, ali se sada ponašao kao on

Prvi sukob oko Eduarda izbio je 2007., prilikom Eduardovog transfera u Arsenal. Suzano je uradio ono što danas radi Mamić - pojavio se u Zagrebu i tužio svog štićenika tražeći milijun kuna, četvrtinu Duduove zarade u Dinamu. Mamić je izgladio stvar tako da je Suzanu isplatio 300 tisuća eura, a time je postigao i puno veću pobjedu: Izbacio ga je iz "trokuta", jer Suzano je raskinuo ugovor kojim mu je bila zajamčena četvrtina Eduardove zarade.

Andrea osokolila Dudua: Mamić napada, ali Eduardo vraća i više od "20 posto"

Mamić se dakle riješio Suzana i pri tome se prilično istrošio, očekujući da će mu se isplaćivanje brazilskog menadžera višestruko isplatiti kada ostane sam na Duduovoj "sisi". Međutim, ona je presušila čim je Eduardo iz sfere Mamićevog utjecaja, prešao u onu svoje žene Andreje. Znajući za naklonost javnosti prema igraču čiji golovi su Bilićevu Hrvatsku odveli na Euro i koja se dodatno povećala ranjenim Duduom kada mu je Taylor u veljači 2008. slomio nogu, Mamić je mudro šutio i trpio, ali i odbrojavao sve dok se Dudu nije oporavio i počeo igrati za Šahtar. Tada je krenuo u frontalni napad, ali Eduardo, za razliku od plaćanja 20 posto, ne ostaje dužan.

Eduardo je Mamiću novac davao u kuvertama u kafiću: "Ljubavi, pa mi si vjerujemo"

Ubrzo je počela žestoka pravna borba. Prilikom svjedočenja na Općinskom sudu Eduardo je ispričao da je od Mamića primao 400 njemačkih maraka dok je bio u njegovoj kasnije ugašenoj agenciji. "Od prvog ugovora nisam ništa dobio. Dobivao sam 400 maraka mjesečno od Mamićeve agencije, dobio sam auto i 12 tisuća eura. Svaka tri mjeseca i 5000 eura od kojih sam 1000 morao davati Zdravkovom sinu Mariju", rekao je Eduardo dodavši: "Ne znam je li to bio Mamićev ili Dinamov novac".

"Kasnije sam od svoje plaće u Dinamu Mamiću davao 20 posto. Nekad u restoranu ili kafiću, nekad u njegovom uredu. Jednom sam tražio potvrdu, ali on nije htio potpisati da sam mu dao novac, Rekao mi je: “Ljubavi, mi si vjerujemo. Mamić mi je dao do znanja da je moćan čovjek i da ću moći igrati samo preko njega. Zato sam ušao u njegovu agenciju", rekao je Da Silva.

Mamić izvrijeđao odvjetnika, ali dobio prvu bitku

Prošlog proljeća Mamić je u sudnici izgubio kontrolu. Tek što je izašao iz pritvora zbog javnih uvreda na račun ministra Željka Jovanovića, ovaj put je vrijeđao u sudnici, Eduardovog odvetnika. Tražio je izuzeće novinara jer od njih "dobiva osip".

"Krvarim što je došlo do ovoga. Iza svega stoji njegova žena", rekao je tada Mamić i ponudio Eduardu milijun eura da dođe u Dinamo završiti karijeru, što je Brazilac, razumljivo, odbio.

Onda je Mamić opet izgubio kontrolu. "Što mucaš, lažove jedan!?", viknuo je Eduardovom odvjetniku. "Nisi više u Vrhovnom sudu, sad si mali miš, lažov i monstrum". Nakon toga Crnić zatražio udaljavanje Mamića iz sudnice. Nakon još jednog niza uvreda Mamić je iznerviran sam izjurio iz sudnice zalupivši vrata. Kasnije je zbog ponašanja novčano kažnjen.

Prva presuda razočarala je Eduarda. Mamići su temeljem pravomoćne presude dobili pravo naplate svojih potraživanja, no prošle jeseni Eduardo je uzvratio protutužbom, kojom je želio dokazati ništetnost potpisanih ugovora, za koje njegov odvjetnik tvrdi da su lihvarski i protivni pravilima UEFA-e i FIFA-e. Danas je to potvrdio i sud. Eduardo je dobio svoju prvu bitku, ali rat se nastavlja.