Foto: Hina
U REDAKCIJU stiže pozivnica. Uvijek vjerni su počašćeni što nas pozivaju na dodjelu "Vatrena krila". Dobitnici; Ivan Perišić, Tin Jedvaj i Slaven Bilić. Bivši izbornik u rujnu je zakoračio u 46. godinu života, a već je dobio nagradu za životno djelo. Što bi tek bilo da je osvojio neki trofej...
Minutu nakon nas u dvoranu ulazi epicentar pažnje Miroslav Ćiro Blažević. Pozdravlja okupljene, bijeli šal je oko vrata, sjeda kraj svog prijatelja s kockastim šalom.
"Predodređen si za pobjedu", probija led uvijek šarmantni Ćiro.
"Moramo pobijediti", odgovara Đuro.
"Nema druge", nadodaje.
Okrećemo se, ali ne vidimo Josipa Klemma.
"Ne znamo za poraz, samo pobjedu", odlučno nastavlja Đuro.
"Ha-ha! Svaka čast", Ćiro završava razgovor i prepušta se u ruke fotoreporterima.
Pokraj Ćire smjestio se gospodin koji je onomad, sjetit ćete se, bio zadužen za kulturu u vladi Jadranke Kosor, Jasen Mesić. Njegova uloga u cijeloj ovoj priči nije nam baš jasna.
Sve je spremno za početak, vrata su zatvorena. Na pozornicu stiže pjevačica, kasnije ćemo doznati da se zove Petra Kovačević, mi pogledom tražimo Davora Šukera, Damira Vrbanovića, ali uzalud. Iznenada, nešto drugo nam privlači pažnju, nešto nije kako treba biti. Kreće pjesma "Uvijek vjerni", ali mlada pjevačica Petra ne može pogoditi notu koju je isklesao kralj pastirskog rocka MP Thompson. Dvorani je malo neugodno.
Pjevačica silazi s bine, a pred nama se pojavljuje Mirko Fodor koji odmah iz rukava baca neukusnu šalu. Dvorani je neugodno na kvadrat. Fodor je ipak iskusniji igrač pa je brže bolje nastavio s programom. Pozdrav navijačima, igračima i braniteljima, pozdrav dragom Đuri i okupljenima.
"A sada pismo od predsjednika Josipovića", prekida ugodnu atmosferu Fodor.
Josipović je u svom mandatu redovito markirao s utakmica hrvatske reprezentacije. Predsjednik svih Hrvata kaže; gadi mu se hrvatski nogomet, ta močvara, rasizam na tribinama, ali ne i u vrijeme predsjedničkih izbora.
Redom je nahvalio nogometaše pa malo navijače iz udruge Uvijek vjerni, a onda se malo i sprdao:
"Prigovarali ste mi da premalo dolazim na nogometne utakmice, utakmice hrvatske nogometne reprezentacije. Obećavam da ću kao predsjednik RH biti zajedno s vama u Francuskoj 2016. na finalnoj utakmici Europskog prvenstva i bodriti naše Vatrene. Vaš Ivo Josipović", završava Fodor.
Ljudi s krunicama oko vrata imaju kiseli osmjeh, baš kao i oni sa šalovima. Oni mirno i dostojanstveno ignoriraju ovaj dio o Josipoviću kao predsjedniku 2016. godine. Tek negdje u sredini dvorane čujemo sramežljiv aplauz koji je nastao iz pristojnosti.
Na red dolaze laureati. Tin Jedvaj primio je nagradu Vatrena krila iz ruku Đure Glogoškog. Zorislav Srebrić ispričao se u ime Slavena Bilića koji je ostao u Turskoj, a najsrčanijem hrvatskom igraču Ivanu Perišiću nagradu su uručili voditeljica švedske podružnice Uvijek vjerni Julka Vuletić i predstavnik njemačke produžnice Daniel Pavelić.
Nakon pobjedničkih govora polako se bližimo kraju predstave. Petra Kovačević posljednji put na ceremoniji izlazi pred okupljene. Iz zvučnika dopire nešto nalik glazbi koju redovito možete čuti, primjerice, u narodnjačkim klubovima.
"Buka, galama, izlazim sama popit ću piće il' dva. Nisi ti za me' biraju dame pa mogu birat' i ja", kaže Petra. Ljudi se pogledavaju, neki se zločesto cerekaju kao da su u srednjoj školi. Svima je neugodno, vrijeme je za polazak.