NAKON nekoliko teških sezona na terenu i izvan njega Barcelona se vratila na vrh Španjolske, pružajući tako priliku veteranima i legendama kluba da u dobrom raspoloženju napuste klub i na oproštaju podignu trofej.
Gerard Pique je u prosincu završio karijeru, a Barcelona se proteklih tjedana oprostila od Jordija Albe i Sergija Busquetsa. Iako se bez sumnje radi o najboljim igračima na svojim pozicijama u povijesti kluba, koji su kroz više od desetljeća zajedno prošli brojne uspone i padove, Busquetsov odlazak (u Saudijsku Arabiju?) izdvaja se od drugih i čini se kao posebno težak trenutak u povijesti kluba.
Tko nema u nogama, ima u glavi
Sergio nije odrastao u povoljnom okruženju za razvoj mladog igrača, a posebno za jednog defenzivnog veznjaka. Rane 2000-te i dalje su bila doba u kojima su sredinom terena dominirali igrači poput Claudea Makelelea, a izuzetno su se cijenile kvalitete kakve su posjedovali Roy Keane i Gennaro Gattuso. U takvom kontekstu visoki, a spori i mršavi veznjaci rijetko su dolazili do izražaja.
U 90-ima jedan od takvih je bio Pep Guardiola. Igrač koji se nije isticao ničime fizičkim, već onime što je imao u glavi, stoga nije čudno da mu je već davne 2008. jedna od prvih odluka na klupi Barcelone bila iz omladinskog pogona u seniore promovirati igrača koji ga je podsjećao baš na samoga sebe, a s kojim će već prve sezone pokoriti svijet.
Busquets je debitirao u drugoj utakmici sezone, i to odmah u prvih 11, a do kraja sezone je upisao preko 40 nastupa u svim natjecanjima uključujući i start u finalu Lige prvaka. Kolateralna žrtva nevjerojatne debitantske sezone bio je jedan od najboljih veznjaka generacije Yaya Toure koji je sve češće igrao stopera da bi godinu dana kasnije nezadovoljan napustio klub.
Nevidljiv
U rujnu 2008. Johan Cruyff komentirao je Pepovu odluku da Busquets bude startna šestica Barcelone nauštrb Tourea: "Tehnički je bolji od Tourea, a pozicijski i taktički da ne pričam, izgleda kao veteran. Rješava se lopte u jednom ili dva dodira, a kada ju treba oduzeti, pokazuje da za to nije potrebna fizička sila, već inteligencija. Uvijek je na pravom mjestu u pravo vrijeme, a toliko je mlad. Podsjeća me na njegovog trenera."
Ovim riječima Cruyff je sažeo sve ono što smo imali priliku gledati sljedećih 15 godina. Svaka sekunda svake utakmice bila je ista iz Busquetsove perspektive. Stani u samu sredinu terena, otvori se za dodavanje, primi loptu, proslijedi ju drugom igraču i tako milijardu puta. Nakon izgubljene lopte pomakni se dva koraka lijevo ili desno i osjeti gdje će se odbiti lopta. Ništa drugo, ništa spektakularno. Dosadno i nevidljivo.
"Ako gledaš utakmicu, ne vidiš Busquetsa. Ako gledaš Busquetsa, vidiš cijelu utakmicu", poznati je citat koji se pripisuje Vicenteu del Bosqueu, iako ga je izmislio neki potpuno nepoznati tip na internetu, no upravo on savršeno opisuje Busquetsa.
Ni u jednom trenutku karijere Busquets nije imao dobre brojke na papiru kojima bi se dočarao njegov učinak. Nije bilo driblinga, ključnih dodavanja, osvojenih duela ili osvojenih lopti, a kamoli onoga što sve najviše zanima - golova ili asistencija. Na prste jedne ruke može se nabrojati koliko puta je bio u najboljoj postavi nekog natjecanja ili u završnici nagrada poput Zlatne lopte iako je to zaslužio. Ali ga nije bilo briga.
"Ne želim da ljudi govore o meni. Ne volim davati intervjue, nemam društvene mreže. Nogometaši obično vole pohvale, ali ja nisam takav. Napadači žive od golova, radije bih onda da oni zabijaju. Ne želim takvu ulogu, da želim, ne bih igrao ovu poziciju. Volim ju, volim svoj posao", izjavio je jednom prilikom u svom stilu.
Je li ostao predugo?
Do kraja ove sezone za Barcelonu je nastupio više od 700 puta osvojivši 10 trofeja La Lige, sedam Kupova kralja, tri Lige prvaka... Ukupno 34 trofeja. U dresu španjolske reprezentacije dodao je još i naslov svjetskog te europskog prvaka. Neke brojke je ipak skupio, a takvima se mogu pohvaliti samo kolege mu iz kluba i reprezentacije.
Međutim, u zadnjih nekoliko sezona redovito se postavljalo pitanje Busquetsove uloge u ekipi. Barca se potpuno pogubila u stomilijunskim transferima, na klupi se promijenilo nekoliko trenera, uspjesi su bili rjeđi nego prije, a onda su se dogodili i neki ružni rezultati u Ligi prvaka nakon kojih uvijek krene upiranje prstima u krivce.
Sistemski igrači koji nisu individualno toliko kvalitetni da bi igrali dobro u bilo kakvom okruženju su to najviše osjetili, a Barcelona je takvih oduvijek bila prepuna. Jedan od njih je bio i Busquets. Nakon više od 10 godina bez da su se uopće spominjali njegovi fizički nedostaci, manjak brzine i atletičnosti odjednom je postao jedan od glavnih problema slabašne ekipe.
Važan do samoga kraja
Iako se u takvom tumačenju Barceloninih neuspjeha može pronaći djelomična istina, stvari su bile puno kompliciranije. Barca se izgubila u ogromnim transferima napadača bez da je poboljšavala druge pozicije, a na klupu su dovedeni treneri bez dovoljno znanja i jasnog identiteta da bi napravili funkcionirajući sustav u tako kaotičnoj i toksičnoj okolini.
Na terenu se iz sezone u sezonu igralo bez prave strukture u posjedu i izvan njega pokušavajući na neki način optimizirati sulude individualne kvalitete skupih napadača, a najviše je patio vezni red predvođen Busquetsom koji je usprkos poznatim manama redovito morao pokrivati po 40 metara prostora jer ti isti napadači uopće nisu igrali obranu.
Konačno, na klupu je prije sezone i pol došao Xavi i pokazao da tako ne mora biti. Uredio je osnove pozicijskog nogometa, a posebno obrambenu strukturu koja je Barci umalo donijela najbolju obrambenu sezonu u povijesti i vratila titulu La Lige. I gle čuda, Busquets je pri tome bio jedan od najvažnijih igrača.
Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš
Piquea se lako zamijenilo mlađim i atletičnijim stoperima, a Albu je iz udarnog sastava izbacio sjajni junior Alejandro Balde, dok 34-godišnjem Busquetsu i dalje nitko nije mogao niti zaprijetiti. Sjajno se to vidjelo u samo nekoliko utakmica u kojima je izostao.
Bio je toliko važan da ga je Xavi do samog kraja molio da potpiše novi ugovor kako bi ga barem još koju sezonu imao kao opciju u kadru jer je znao da će, s obzirom na financijsku situaciju, Barca vrlo teško dovesti pravu zamjenu za takvog igrača. Xavi zna ono što puno ljudi ne zna. Ono što će tek shvatiti kad Busquetsa ne bude bilo.
Tek će shvatiti koliko je teško nadomjestiti igrača s ostavštinom potpunog redefiniranja jedne pozicije i uloge te načina na koji se gleda nogomet. Igrača zbog kojeg se na najvišoj razini nogometa na ulogu šestice više ne gleda kao na razbijača i nekoga tko trči i oduzima lopte, već na nekoga s ogromnom inteligencijom, elegancijom i finesom.