EKVADORAC Richard Carapaz (28) osvojio je naslov olimpijskog pobjednika u biciklizmu u cestovnoj utrci, najvećem događaju subotnjeg programa Olimpijskih igara u Tokiju, dok hrvatski predstavnik Josip Rumac (26) nije uspio završiti zahtjevnu 234 kilometra dugačku dionicu.
Srebro je osvojio Belgijanac Wout Van Aert (26), a broncu dvostruki pobjednik Tour de Francea, Slovenac Tadej Pogačar (22), koji su ciljem prošli 1:07 minuta nakon Carapaza.
Ovo je tek treća medalja za Ekvador u povijesti olimpijskih igara, a obje prethodne osvojio je legendarni brzi hodač Jefferson Perez, zlatni na 20 km iz Atlante 1996. te srebrni na istoj dionici iz Pekinga 2008.
Carapaz je ključni potez na utrci napravio otprilike 25 kilometara prije cilja, kada se zajedno s Amerikancem Brandonom McNultyjem odvojio iz glavne skupine na posljednjem usponu dana, na Kagosaku. Taj je dvojac vrlo brzo ostvario prednost od preko 40 sekundi prije no što je kontrolu u glavnoj skupini preuzeo sjajni Van Aert. Zahvaljujući njegovu naporu, razlika je smanjena na 20-ak sekundi, no kako Belgijanac nije imao suradnika, odbjegli dvojac nije uhvaćen.
Na zadnjem manjem hupseru prije ulaska na Fuji International Speedway pistu, gdje se nalazio cilj, otprilike šest kilometara prije cilja, Carapaz se odvojio od McNultyja, koji je posustao, te solo-vožnjom stigao do cilja.
U velikoj borbi za srebro Van Aert je za debljinu gume u sprintu nadvisio Pogačara.
Carapaz je pobjednik Gira d'Italia iz 2019. godine, dok je na nedavnom Tour de Franceu zauzeo treće mjesto. Van Aert je također pokazao sjajnu formu na Touru, osvojivši tri etape, od toga posljednje dvije prošlog vikenda. Pogačar je, pak, do svog drugog uzastopnog trijumfa na najvećoj svjetskoj biciklističkoj utrci stigao na suveren način, držeći vodstvo od osme etape do kraja, a u Pariz je stigao s 5:20 minuta prednosti u odnosu na drugoplasiranog.
Koliko je zahtjevna bila olimpijska staza u Tokiju, pokazuje i prosječna brzina pobjednika od samo 38.42 kilometra na sat. Vozači su pred sobom imali tri teška uspona, Doshi, Fuji i Mikuni, a nakon Doshija i Mikunija slijedio je i kraći uspon na Kagosaku. Sve to bilo je prezahtjevno za Rumca, koji se držao u glavnoj skupini gotovo 200 kilometara, no uspon na Mikuni pokazao se prezahtjevnim.