Bilić na Poljudu juriša taktikom iz Tbilisija

HRVATSKA se ipak za bunkeriranu Gruziju neće vratiti taktici 4-4-2, kao što je bilo najavljeno zbog imperativa pobjede. Bilić se odlučio na kompromisno rješenje: Ostaje vjeran sustavu 4-2-3-1, ali silom prilika će iza jedne špice biti dva napadača, a ne kao u Tbilisiju, jedan.

Bilić kaže "nije važno s koliko napadača igramo, nego s koliko igrača dolazimo pred protivnički gol", ali protiv Gruzije igra samo pobjeda i mnogo je intrigantnije i bitnije koliko će igrača biti bliže gruzijskom golu, nego tko će biti na stoperu.

Kao i prije utakmice u Gruziji, i sada se hvali Bilićev napadački i riskantan pristup, kao da je neki drugačiji moguć? S obzirom da nema Rakitića i Kranjčara koji mogu donijeti loptu do pred gol ili opaliti iz daljine, Bilić pred golom mora raširiti lepezu od ofenzivne četvorke, kako mu se ne bi događalo što i u Tbilisiju - gušenje igre s previše čekanja. Mandžukić, Eduardo, Perišić i Jelavić moraju frontalnim probojima tražiti put do gola, a od Modrića se očekuje da ih razigrava.

Fanatično borbenim Gruzijcima će biti sve teže dati gol kako utakmica bude odmicala, zato je potrebno napadati odlučno i u valovima, pri čemu izbornik i igrači od 33 tisuće gledatelja na Poljudu traže da budu glasniji, luđi, ali i strpljiviji nego onih 56 tisuća na stadionu Boris Paichadze u ožujku.

Da bi imali pravo to očekivati od navijača koji su reprezentaciju na najljepšem hrvatskom stadionu čekali sramotno dugo, igrači i Bilić nemaju pravo na katastrofalnu igru kakvu su pokazali nedavno protiv istog suparnika.

Najgora utakmica Bilića i njegovih izabranika: Plan A nije funkcionirao, Plana B nije bilo

Bilić je za gostovanje u Gruziji složio alibi "napadačku" taktiku (iza jedinog napadača Kalinića "prijetili" su Petrić, Rakitić i Kranjčar) kako bi navodno hrabrom igrom izborio pobjedu na vrućem gostovanju, a zapravo je u ziheraškoj maniri želio bod.

Kao što često biva u takvim prilikama, ostao je bez ijednog. Zato što je nakrcao sredinu koja je ionako bila zagušena Gruzijcima, igra je išla presporo, s previše dodira. Petrić je bio izgubljen na "krilu", Modrić je odigrao jednu od najlošijih utakmica za reprezentaciju, a Jelavića nije bilo, iako je "stvoren" za ovakve utakmice.

Hrvatska u cijeloj utakmici nije složila nijednu akciju, a kamoli priliku. Gruzijci su se u prvom dijelu ograničili na destrukciju, ali su u nastavku shvatili da im se nudi puno više od očekivanog i krenuli su po pobjedu, do koje su došli potpuno zasluženo. Posebno nakon što im je to omogućio Bilić, izmjenama koje jesu srušile pogrešnu koncepciju, ali i donijele potpuni kaos u igri Hrvatske. Prevagu je Gruzijcima dao u 70. minuti: Jelavić je ušao umjesto Kranjčara, taktika se promijenila na 4-4-2, ali se do tada zgusnuta sredina potpuno rastvorila, a Gruzijci su odmah došli do daha, proigrali i stvorili tri prilike. Namjera je bila da gol zabijemo na silu, ali su ga dali domaćini.