CRNA GORA apsolutni je hit tek završenih kvalifikacija za košarkaško Svjetsko prvenstvo u Kini. Crnogorci su, kako vole reći, doživjeli najljepši poraz u povijesti, a u utakmici protiv Latvije (74:80) u Podgorici preživjeli su posljednji šut Dairisa Bertansa za tri poena uz zvuk sirene, koji bi ih eliminirao. Tako je Crna Gora postala najmanja zemlja prema broju stanovnika (oko 650.000) koja će zaigrati na Mundobasketu.
>>> Crna Gora će večeras stati na sat i pol
>>> Crna Gora nakon velike drame prvi put na svjetskom prvenstvu u košarci!
>>> Crna Gora, najmanja zemlja u povijesti SP-a: Video s tribine će vas naježiti
Već sada je 25. veljače 2019. postao nacionalni praznik u zemlji, koji će teško ikad biti zaboravljen. Slovenskoj košarci to je osvajanje Eurobasketa 2017., makedonskoj plasman u polufinale EP-a 2011., a hrvatskoj... Ah, na takve smo "praznike" već zaboravili. Ali za Crnogorce će ta noć u krcatoj Morači zauvijek ostati povijesna.
Crna Gora je od osamostaljenja 2006. igrala tri od moguća četiri Eurobasketa, a sad je iz trećeg pokušaja otišla na SP u Kini, koji će naši košarkaši pratiti na TV-u.
Hrvatska nije mogla računati u ovim kaotičnim kvalifikacijama i prozorima FIBA-e na igrače iz NBA lige, ali nije mogla ni Crna Gora na njoj strahovito važnog Nikolu Vučevića (Orlando), sudionika posljednjeg All-Stara. Morala je u drugi dio kvalifikacija i bez ozlijeđenog Nikole Ivanovića iz Budućnosti, a Bojana Dubljevića (Valencia) nije bilo u prvom dijelu. Međutim, dok je Hrvatska lutala s izborima, Crnogorci su se s izbornikom Zvezdanom Mitrovićem skupili, ujedinili i pružili više od svojih realnih mogućnosti. Čekali su svoje prilike i dočekali ih pobjedama kod europskog prvaka Slovenije (74:87) u prvoj fazi, nad Latvijom u gostima (75:84) te slavljem protiv Turske (71:66) u Morači pronašli put prema Kini.
A onda taj slatki i dramatični poraz od Latvije, nakon kojeg su iskusni kapetan Blagota Sekulić i njegov zamjenik Bojan Dubljević zaplakali u zagrljaju, scene su koje će svakog sportskog ljubitelja dobro naježiti.
"Znate, nisam trenirao, nego samo igrao utakmice jer sam imao ozljedu mišića. Ali se ovakve utakmice kao protiv Latvije igraju i s jednom nogom. Ovo je povijest", rekao je 36-godišnji Sekulić, a Dubljević dodao:
"Ne postoji ponosnija osoba od mene na svijetu. Ova nevjerojatna ekipa, izbornik, a tek navijači... Najbolji na planetu! Ovo su neviđene emocije. Hvala svima i idemo zajedno u Kinu", riječi su koje najbolje oslikavaju tko je i što trenutačno Crna Gora na košarkaškoj karti svijeta.
U crnogorskoj momčadi teško je izdvojiti nekoga. Svi su na svoj način bili važni, a Petar Popović jedan je od njih. Bek Budućnosti i Indexov sugovornik s Cetinja je u svega 10 mjeseci, s još nekim suigračima, najprije u travnju 2018. osvojio ABA ligu prvi put u povijesti tamošnje košarke, a potom u veljači 2019. kao dio reprezentacije izborio povijesni plasman na SP. Čudesni period za 22-godišnjaka koji nam približava euforiju i otkriva recept kako im je uspjelo sve to uraditi.
Jesu li se slegnuli dojmovi nakon prvog plasmana Crne Gore na košarkaški SP?
Teško to ide, trebat će vremena. Međutim, presretni smo svi stvarno. Ovo je povijesni uspjeh za sve nas i cijelu državu. Ponosni smo na to što smo se plasirali na Mundobasket. To se ne zaboravlja. Bilo je neopisivih emocija te noći protiv Latvije u Podgorici. U prvom dijelu kvalifikacija morali smo bez Dubljevića, u drugom bez Ivanovića, ali smo s Bojanovim povratkom, kao i dolaskom Marka Todorovića, podignuli razinu igre i na koncu uspjeli ostvariti nevjerojatan rezultat. Svi smo disali kao jedan. Prava obiteljska atmosfera jer je uvijek najveća moguća čast igrati za reprezentaciju i braniti boje s državnim grbom.
U deset mjeseci si postao prvak ABA lige s ekipom Budućnosti, a sada ideš na SP s reprezentacijom. Materijal za dobru knjigu?
Jednog dana, tko zna... Sad, iskreno, nisam ni razmišljao o tome. No kad si već spomenuo, mogu reći da je osjećaj nevjerojatan. Jako lijepo zvuči. Znaš, previše je gust raspored ove sezone jer igramo i Euroligu pa imam osjećaj da smo osvojili ABA ligu prije nekoliko godina, a ne u travnju, haha. Jednostavno, neke su se stvari poklopile, a nekako se i sve namjestilo na kraju. Valjda sudbina, što ja znam. Naravno, uz sav naš napor i vjeru da je to sve moguće ostvariti.
U prvom dijelu kvalifikacija nije bilo Dubljevića, u drugom Ivanovića. Vučević nije igrao uopće... Koji je, doista, bio recept Crne Gore na putu do povijesnog uspjeha?
Preduvjet za bilo koju pravu momčad je dobra atmosfera, a mi smo jedna velika obitelj. Od prvog dana smo obećali samo bespoštednu borbu i zalaganje na terenu jedan za drugoga. Svi smo disali kao jedan. Navijači su to prepoznali, pružali nam veliku podršku, na čemu im javno zahvaljujem. I tako se s nekoliko dobrih rezultata stvorio potencijal da svi zajedno stignemo do uspjeha na kraju. Tko je god igrao, pružao je i više od svojih mogućnosti, samo kako bi pomogao ekipi da bude što bolja. Bilo je naporno jer smo iz klubova usred sezone morali na teška gostovanja protiv jakih protivnika, ali smo pokazali da smo jači i od toga te smo na kraju zasluženo nagrađeni. Pružili smo sve što smo imali i isplatilo se. Bez dobre atmosfere u reprezentaciji i podrške s tribina teško je napraviti bilo što. Naravno, uz dozu sreće. A mi imamo sreću da se sve poklopilo na pravi način. Savršeno.
Koliko si upoznat s tim da je Hrvatska prvi put od 2006. godine, kada je propustila SP u Japanu, a Crna Gora povratila neovisnost, sada propustila Mundobasket? Jesi li pratio Hrvatsku u kvalifikacijama?
Moram reći da nisam odgledao nijednu utakmicu Hrvatske u kvalifikacijama jer smo obično u tim danima razmišljali o svojim protivnicima i utakmicama, ali sam pratio u hodu. Naravno da nitko nije očekivao da se neće naći u Kini, zbog čega mi je žao jer smatram da je Hrvatska zbog Dražena Petrovića, Dina Rađe, Tonija Kukoča i svih velikana koje je dala – košarkaška sila. Koliko pratim, posljednjih godina joj ne ide najbolje nakon četvrtog mjesta na Eurobasketu u Sloveniji 2013. Sada su u kvalifikacijama doživjeli nekoliko iznenađujućih poraza od Nizozemske, Rumunjske, Poljske, Mađarske... Dogodila se i nama jednom ta Nizozemska... Kažem, šteta što Hrvatske neće biti u Kini, ali treba izvući pouke iz svega ovoga, skupiti se i naći način da se podigne u sljedećim kvalifikacijama.
>>> Hrvatska košarka je nestala sa scene. Ovo je kraj generacije
>>> Anzulović: Nismo zaslužili Svjetsko prvenstvo, a otkaza se ne bojim
>>> Bilan: Ovo je sramota. Isprike svima koji su nas gledali...
>>> Rađa: Mogu otići, ali ni sveti Ivan Pavao ne može nam pomoći
>>> Navijači nisu zadovoljni Rađinim statusom o stanju u košarci: "Obične floskule"
>>> Ukić: Rađa i Stojko se ponašaju kao navijači, a potjerali su sve najbolje igrače
>>> Rađa: Ukić je jak na jeziku, a u deset godina nam nije donio nijednu medalju
Ako kroz razgovor apostrofiramo tu obiteljsku atmosferu koju je Crna Gora definitivno imala, a što je Hrvatskoj najviše nedostajalo, postoji li možda neka anegdota ili priča s kvalifikacijskih okupljanja koja bi mogla ostati upamćena ili poslužiti kao neka pouka?
Haha, bilo je dosta smiješnih situacija, ali evo jedne koja mi je prva pala na pamet. Noć prije povijesne utakmice protiv Latvije odradili smo malo lošiji košarkaški trening u Morači. Bilo je dosta pogrešaka, izgubljenih lopti... Jednostavno, nekako to nije bilo to. Vladalo je uzbuđenje, ali ruke i noge nisu baš slušale. I na kraju takvog treninga, kad smo se okupili na centru, izbornik Zvezdan nam je prišao i nekim pozitivnim tonom rekao: 'E ovako momci... Ovo noćas... Samo nemojte ovako sutra navečer. Ovako nikako ne trebamo igrati.' Eto, možda nekom nije naročito smiješna priča, ali je u tom trenutku bila i smiješna, ali i realna, upozoravajuća. Na kraju smo uspjeli ne odigrati tako kao na treningu i sada smo na SP-u. Jedva čekamo.
Nitko se u Crnoj Gori još ne opterećuje mogućim protivnicima u Kini koje će dobiti na ždrijebu 15. ožujka. Međutim, ne bi Crnogorci bili Crnogorci kad onako iskreno, bez ikakve zabrinutosti, čak i kroz šalu, ne bi rekli kako na SP-u žele za protivnika – Sjedinjene Američke Države, čiji je predsjednik Donald Trump tijekom posljednjeg ljeta izjavio sljedeće...
"Crna Gora je mala, ali ima snažne i agresivne ljude. Možda će postati agresivni i, čestitam, ušli smo u Treći svjetski rat", rekao je Trump u razgovoru za Fox News.
Očigledno je američki predsjednik želio upozoriti Sloveniju i Latviju, ali uzalud. Takva pozitivno agresivna Crna Gora mogla bi se naći na parketu protiv najvećih zvijezda NBA lige u Kini. Borbeni Crnogorci navijaju za to. Zaslužili su.