HAJDUK je u nedjelju kod Rijeke (3:0) odigrao istu utakmicu kao prije 10 mjeseci kad je izgubio 5:0 od istog protivnika na istom stadionu. U isto vrijeme, odigrao je istu utakmicu kao prošlog tjedna protiv Slaven Belupa na Poljudu. Razlika u protivnicima je jasna, a samim time i u razini nervoze, ali izvor onog nogometnog dijela problema ostaje isti.
Rijeka se postavila u blok koji čuva igrač na igrača, ali s osiguračem u zadnjoj liniji i Adu-Adjeijem koji sam pritišće i gnjavi dvojicu Hajdukovih stopera. A Hajduk opet, kao u svim navedenim utakmicama, nije uspio stvoriti nikakvo rješenje kako bi tu obranu probio te se srozao u nervozu i kruženje iz kojeg su izašle greške kojima je ubio sam sebe. Isto kao i kod 5:0, identično.
Nisu to problemi koji su novi za Hajduk. Vidjeli smo različite verzije tog problema protiv Varaždina, momčadi koja je pod Šafarićem stvorila identitet od takvog načina branjenja, a i prošlog tjedna protiv spomenutog Slaven Belupa. Hajduk se muči kada mu protivnik oduzme vrijeme u zonama u kojima ga inače ima i prisili njegove igrače da gotovo svaku progresivnu odluku donose pod direktnim pritiskom.
Stoperi moraju raditi razliku, a Hajduk od toga stvori paniku
Rijeka je, kao i sve te momčadi, ostavljala jednog stopera slobodnim. To je logična posljedica načina na koji je odlučila braniti. Ako se igrači vežu čovjek na čovjeka uz jednog osigurača iza njih, negdje mora ostati čovjek preko kojeg protivnik u teoriji može stvoriti višak. Hajduku je to skoro pa uvijek bio Raci.
Problem je što ga nije koristio dovoljno. Raci bi dobio loptu, ali Hajduk je rijetko koristio prostor koji se nudio ispred njega kako bi probio prvu liniju. Umjesto nošenja u prazan prostor koji se nudi jer su protivnici opterećeni čuvanjem svog igrača, Hajduk je mučno i beskorisno kružio tražeći uglavnom nepostojeće rješenje koje bi poremetilo standardni plan obrane Matjaža Keka.
Pokušavao je problem rješavati drugim načinima. Hrgović je svojim kretnjama nekoliko puta pokušao poremetiti raspored riječkih igrača, a dosta većinom neuvjerljivih rotacija bilo je i u drugim dijelovima terena.
Ipak, bilo je teško išta stvoriti jer prirodni višak ne postoji, jednostavno se ne može stvoriti jer Rijeka bekove, veznjake i krila prati po cijelom terenu. Jedina prednost može se stvoriti dobrim tajmingom, koji Hajduk u karakterističnoj nervozi i nedorečenom planu igre nije imao. Prvo ime te nervoze ovaj je put ispao Ron Raci.
Garcia je morao zaštititi Racija
Raci je u mnogim utakmicama i situacijama pokazao da njegove kvalitete pomažu momčadi te da je koristan igrač koji ima potencijal. Na kraju krajeva, bio je ponajbolji igrač na terenu u Hajdukovoj pobjedi protiv Rakowa, jednoj od najvažnijih utakmica u modernoj povijesti kluba.
Problem je što je riječ o igraču kojeg vidno treba zaštititi jer ga mentalni sklop, koji ga u dobrim trenucima čini kvalitetno agresivnim, zna prebaciti u potpuno krivu krajnost. Hajduk mu u ovakvim utakmicama ne daje dovoljno dobar temelj da tu svoju divljinu pretvori u probijanje linija, nego se uvodi u nervozu riskantnih kruženja koja samo povećavaju šansu za pogrešku i kontru Rijeke.
Nema razloga da Raci nakon pogreške za treći pogodak Rijeke i dalje bude na terenu. Na stranu njegove kvalitete, u takvom stanju očito više ne može pomoći u toj utakmici, a na klupi postoje igrači koji mogu pokriti njegovu poziciju i njemu skratiti muke u utakmici koja ga vodi u krivom smjeru.
Svi problemi Hajdukove igre spojili su se u jedno. Treba ih balansirati
U smislenoj cjelini, svi se Hajdukovi problemi spajaju u tome. Taktička sterilnost spojila se s momčadi koja već godinama loš tijek utakmice pretvara u nepotrebnu nervozu. Tenzija u derbiju nije problem ako donese veću motivaciju, ali kod Hajduka se ona stvara skoro pa isključivo iz nemoći, a manifestira se kroz prigovore, nepotrebne prekršaje i poteze koji momčadi dodatno otežavaju situaciju.
U analizi prvog i drugog gola mora se zanemariti pitanje jesu li sudačke odluke koje su im prethodile bile ispravne ili nisu. Čak i da je riječ o potpunoj pogrešci suca, mentalno gašenje Hajdukovih braniča protiv bloka koji mu crpi koncentraciju neprihvatljivo je. Prvo nedostatak ikakve svijesti o situaciji, pa klasično HNL-ovsko nepotrebno prigovaranje sucu, a zatim i čista greška Racija.
To su problemi koji postoje neovisno o stanju utakmice, ali što je ona nervoznija, to se više manifestiraju i jedna pogreška prelazi u drugu. Garcia ovdje ne može odgovarati za individualne postupke svojih igrača, ali je odgovoran za to što se Hajdukovi stoperi prečesto uvode u teške situacije.
Raci je na Rujevici odigrao katastrofalnu utakmicu i za svoje pogreške odgovara sam. Ali neki drugi dan to je mogao biti Pajaziti, Marešić, Del Moral ili Acapandié. Problem se u ovakvim utakmicama ponavlja prečesto da bi se sveo na jednog stopera koji je imao katastrofalnu večer.
Što Garciju čeka?
Garcia mora pronaći više rješenja za stvaranje prostora protiv obrane čovjek na čovjeka i bolja rješenja nakon što taj prostor stvori, jer će mu se inače opet ponavljati utakmice poput zadnje dvije i redovna mučenja protiv Šafarićevog Varaždina. A s obzirom na to da je takav tip obrane vrlo popularan u modernom nogometu, moguće je da će se s njim susretati i u teškim europskim utakmicama.
A osim toga, što napraviti? Pa realno ništa. Što napraviti 20. rujna? Potjerati sve, Racija okriviti za sve Hajdukove probleme? Ne, to nema smisla, iako većini emotivnih navijača Hajduka, pa i autoru ovog teksta, dođe da se neke situacije i potezi samo izbrišu i da se započne ispočetka.
Nitko zbog toga neće biti bolji. Takva reakcija samo bi bila dodatno gorivo oko nervoze i destrukcije koja samo postaje sve gora i gora. Hajduk ovo mora pretrpiti kao dio stvarnosti koju si je uzrokovao kombinacijom problema, a rješiti ih jedino strpljenjem i dugoročnim planom.