JANICA je rođeni borac, kraljica povratka u svjetskom skijanju. Tim riječima započinje tekst objavljen u pakistanskom Daily Timesu, posvećen najvećoj hrvatskoj sportašici svih vremena.
Janica je taj epitet definitivno zaslužila, no od nje se u Torinu očekuje da obrani barem jednu do tri olimpijske medalje koje je osvojila u Salt Lakeu.Mnogi bi se kladili da će snažna Hrvatica, koja je pokorila zastrašujuće skijaške padine do svoje 24 godine, to i učiniti piše list.
Sjetimo se priče iz 2002. godine, kada je Janica krenula put Amerike nakon teške sezone obilježene ozljedama. Operacija koljena udaljila ju je od staze sve do kraja 2001, a nakon stravičnog pada u Val dIsereu ozljeda je ponovo uznapredovala. Skijanju se vratila samo tri tjedna prije Olimpijskih igara, odvozila je utrku slaloma u Berchtesgadenu.
Nastavak priče vjerojatno znate, ipak je to jedna od, ako ne i najljepša priča hrvatskog sporta. Janica je jedina skijašica svih vremena koja je uspjela osvojiti tri Olimpijske medalje na jednom natjecanju. Dostatno za anale. U Zagrebu ju je dočekalo 150 tisuća ljudi, piše Times.
"Njen život oduvijek je bio poput nezaboravne pustolovine. Ona je besprijekorna sportašica, tako što ne rađa se svaki dan. Atletske vještine, lakoća i opuštenost u svakom pokretu, ali i u ponašanju, izuzetna koncentriranost i sjajna koordinacija bile bi dostane i za karijeru tenisačice ili košarkašice, posebno uzmete li u obzir da Hrvatska nema skijašku tradiciju. No, njezin otac Ante Kostelić, nekadašnji rukometaš, odvukao je Janicu i njezinog brata Ivicu na Sljeme, blizu njihovog zagrebačkog doma. Neki su mislili da griješi, pa i gore od toga. No, Ante nije pogiješio." - piše Daily Times.
Janica je trenirala isključivo sa svojom obitelji, kasnije i na brojnim austijskim skijalištima. Otac je mukotrpno radio kako bi svojoj djeci mogao platiti troškove treniga i prijevoza. Čak je lovio ribu i prodavao je po lokalnim dalmatinskim restoranima. Sa sinom Ivicom je često spavao u automobilu ili kombiju. Ivica Kostelić kasnije je postao slalomski prvak, piše list.
Nedostatak novca Kosteliće nikada nije zaustavio; penjali su se na brdo poslije svakog spusta, žičara je bila preskupa. Janica je imala samo 16 godina kada je prvi put nastupila u utrci Svjetskog kupa. Bilo je to u siječnju 1998., samo mjesec dana prije Olimpijskih igara u Naganu. Na igrama je nastupila u svim kategorijama, u kombinaciji je zavšila kao obećavajuća osma.
Nakon osam mjeseci u Soeldenu je zaradila svoje prve bodove u Kupu, da bi tri tjedna poslije toga prvi put stala na pobjedničko postolje. Startala je 53, podsjeća list.
Pred kraj 1999. godine pobijedila je u slalomu u Francuskoj i Italiji te je vodila u ukupnom poretku. Nakon dramatičnog pada prilikom treninga spusta u St Moritzu mnogi su smatrali da je njezina karijera zauvijek svršena. Popucali su ligamenti u desnom koljenu i operacija je bila neophodna. Uz veliku pomoć stručnjaka iz Francuske, Njemačke i Hrvatske, bila je spremna za sljedeću sezonu, piše list.
Uslijedili su veliki problemi sa štitnjačom, pokazalo se koljeno ponovo ne "štima", i Janica je propustila još jednu sezonu. Nakon 19 mjeseci pauze vratila se ove godine u Soeldenu nevjerojatnim desetim mjestom u veleslalomu. U Aspenu je za pobjednicom veleslaloma i najžešćom rivalkom Anjom Pearson zaostala tri stotinke i svima je postalo jasno da se vratila.
Kraljica povratka, kraljica kako god da okrenemo, tvrdi Times. Istu onu tradiciju koju Hrvatska nikada nije imala, Janica je stvorila u nekoliko godina. Za anale, i mnogo više od toga.
D.R.