DINAMO je svladao Ballkani s 3:0 na Maksimiru i osigurao prolaz u nokaut-fazu Konferencijske lige. Tamo će odmjeriti snage s nekim od trećeplasiranih klubova iz Europa lige. Ovo je četvrti put u zadnjih šest sezona da je hrvatski prvak osigurao proljeće u Europi, što nakon 49 godina pauze zvuči kao podatak iz paralelnog svemira.
Do pobjede nije došao nimalo lagano. Kosovare je slomio tek iz prekida u 69. minuti, nakon čega je utrpao još dva brza gola i završio priču. Igra nije bila bajna, a ususret utakmici sezone i derbiju s Hajdukom, Plavi i dalje ne odaju dojam ekipe koja može ući u dominantnu seriju. No, cilj koji je ostvaren s odmakom bit će puno vrjedniji nego što je to dojam na prvu.
Dinamo igra sporo i mučno. Kaneko izgleda kao jedini igrač koji može promijeniti ritam napada
Sve do zadnjih 20 minuta, u kojima se suparnik otvorio, a igra raspala, Dinamo je imao jako velikih problema s kreiranjem šansi. Posjed je u prvoj i drugoj fazi napada kontrolirao solidno, ali i dalje nismo vidjeli uigrane mehanizme kojima bi češće organizirano dolazio u zadnju trećinu terena.
Bruno Petković je osvojio tek dva od devet duela, što znači da se Dinamo nije mogao osloniti na njegovo zadržavanje lopte onoliko koliko mu je bilo potrebno. Bez toga, Dinamo je ponudio vrlo malo u igri prema naprijed.
Jedini koji je očito odskakao bio je Takuro Kaneko. Japanac sve više djeluje kao pun pogodak i u odnosu na ostatak ekipe djeluje kao energetska bomba i jedini čovjek koji može promijeniti ritam napada.
Trenutno je jedini igrač u momčadi koji može kontinuirano stvarati višak i Dinamo to mora još efikasnije koristiti - prije svega tako da mu kreira što više izolacijskih situacija na krilu u kojima će njegova igra jedan na jedan dolaziti do izražaja. Kaneko djeluje kao da se sve bolje osjeća u novom klubu i kulturi, češće komunicira sa suigračima i igra bez pritiska koji ga je ponekad sputavao.
Velik posao je odradio i Petar Sučić, koji je pokazao da su mu i Igor Bišćan i Sergej Jakirović s punim pravom ukazali povjerenje. Jako dobro je igrao protiv suparničkog presinga, snimao je situaciju bez lopte i brzim rješenjima bio ventil u sredini terena. On i Mišić polako formiraju partnerstvo koje izgleda jako obećavajuće.
Izvan toga, Dinamo su mučili stari problemi. Uspio je četvrtu utakmicu u nizu ostati čiste mreže, ali je ponovno imao jako velikih problema pri branjenju tranzicije i dugih lopti. U napadu, puno igrača još uvijek traži svoju pravu ulogu i zonu komfora, što prečesto dovedi do toga da su linije slabo povezane i kretnje nesinkronizirane. Dinamo je bolno gledati.
Dinamo je zadnjih godina navikao na puno više u Europi, ali ovo je bilo jako važno
Dinamo je u ovu utakmicu, što donekle sugerira i posjet, ušao kao da ima jako puno toga za izgubiti i jako malo za dobiti. Ispadanje u skupini u kojoj se nalaze Ballkani i Astana bio bi jedan od najvećih europskih debaklova u novijoj povijesti, barem što se grupne faze tiče.
S druge strane, prolazak skupine postavio se kao imperativ i minimum ispod kojeg bi dojam o čudnoj i slaboj sezoni bio bitno gori. Kada se pogledaju razlike u budžetima i tradiciji, takav doživljaj susreta i ishoda grupe bio je potpuno logičan.
Ova pobjeda se možda ne čini velikom jer je Dinamo u bliskoj prošlosti imao puno veće europske uspjehe, ali ovo je bila važnija utakmica nego što se na prvu čini i vjerojatno će tek s odmakom biti ispravno valorizirana.
Dinamu trebaju europske utakmice, treba održati renome, treba mu šansa za nabildavanje koeficijenta i treba mu što veći razvojni podražaj. Njegovoj publici treba kontinuitet europskih utakmica, a u konačnici - klubu treba i lova koja se kroz Europu može zaraditi. Pobjedom protiv Ballkanija, Dinamo je stvari postavio na svoje mjesto iako je to ostvario na način koji nikog nije impresionirao.
Polusezona koju su obilježili problemi na terenu, kao preslika puno opasnijih sukoba i nevolja u svečanoj loži, ovim je prolaskom dobila šansu postati rezultatski sasvim prihvatljiva. U trenutnoj situaciji, kada su i male pobjede klubu itekako vrijedne.