U PRVOJ utakmici doigravanja za osminu finala Europa lige Dinamo je poražen u Sevilli 3:1 i za tjedan dana će na Maksimiru tražiti preokret kako bi se plasirao među najboljih 16 drugog najelitnijeg europskog klupskog natjecanja. Trebat će mu pobjeda od barem dva pogotka razlike kako bi izborio produžetke, a pravilo gola u gostima, podsjetimo, više ne vrijedi.
Dojam nakon utakmice je da je Dinamo s obzirom na prikazano mogao i morao uzeti bolji rezultat. Osnovna ideja trenera Željka Kopića bila je logična i Dinamo je sve do zadnjih 20 minuta zadovoljavajuće kontrolirao susret i pozicijski igrao kako je i trebao. U jednom detalju najbolje se vidi što mu je večeras presudilo.
Situacija iz 53. minute sve prikazuje
Igrala se osma minuta drugog dijela kada je Dinamo zaradio prekid na lijevoj strani. Petar Bočkaj je ubacio loptu, a Ramus Lauritsen pucao glavom. Udarac je bio dobar i Sevillin vratar Bono odbio je loptu natrag. Ona se odbila na pola puta između Bartola Franjića i Denija Jurića.
Jurić je na kraju zapucao zicer, ali bitno je kako je do tog promašaja došlo. On kao napadač mora imati želju da odbijenu loptu unese u gol skupa sa svime što mu stane na put. Umjesto toga, čekao je da stoper Franjić puca i reagirao je tek kad je bilo jasno da je njegova odgovornost pucati.
Kod udarca je morao imati instinkt da podigne loptu kada se golman baci u noge, ali nije ni to imao. Otprilike 25 minuta prije toga Anthony Martial je iz teške situacije, s desne strane kaznenog prostora, desnom nogom pogodio suprotnu malu mrežicu iza Livakovićevih vrata.
U te dvije slike stane čitav susret. Dinamo je došao do sjajne šanse protiv drugoplasirane momčadi druge lige svijeta, ali nije zabio situaciju iz koje gol pada u 90% slučajeva. S druge strane, Martial je pospremio u gol ono što ne može većina svjetskih napadača.
► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ PROMAŠAJ JURIĆA
Dinamo je sve radio dobro. To protiv Seville nije dosta
Nipošto se ovo ne treba shvatiti kao kritika Jurića, iako je neosporno da je on mogao bolje reagirati. Sevilla je naprosto bolja momčad s boljim igračima. Dinamo je radio ono što je trebao, ali u trenutku odluke, onih par milisekundi u kojima se lome akcije i utakmice, Sevillini igrači donose brže i kvalitetnije odluke koje mogu tehnički preciznije izvesti.
Svi golovi Seville pali su nakon neke vrste greške koja se može pribrojiti razlici u klasi. Bočkaj je čitavu utakmicu igrao nešto na što nije navikao. Umjesto slobodnih dolazaka naprijed kad god želi, puno više se morao posvetiti obrani, ali i pomoći stoperima da izađu s loptom iz prve faze napada.
U toj igri se nije snašao. Imao je tek 64% točnih dodavanja, najmanje od igrača u polju koji su započeli susret. Usporedbe radi, od preostala tri beka Ristovski je imao 93% točnih dodavanja, Kounde 80%, a Acuna 92%. Čak i kad se uzme u obzir da Bočkaj više riskira i češće nabacuje, to je ogromna razlika.
Nije navikao igrati u visokom ritmu i brzo i točno se rješavati lopte. Sevilla je Dinamovom lijevom beku oduzela čak 20 posjeda. U jednoj od tih situacija stigla je i do jedanaesterca za prvi gol, a slične probleme su u igri s loptom imali i Gojak i Ademi.
Dinamo se ima čemu nadati u uzvratu
Kopić je sve napravio dobro. Dinamo je u pogledu igre, ritma i taktike bio točno tamo gdje je htio biti. Da je netko Dinamu prije utakmice ponudio ovakav omjer šansi i ravnotežu u igri protiv Seville, odmah bi to potpisao. Jednostavno, razlika u klasi je presudila.
S obzirom na razliku u budžetu i rejtingu momčadi, 3:1 je i više nego pristojan rezultat. Posebno kada se zna da je mogao biti puno bolji i kada je prvi gol pao nakon sumnjivo i definitivno krivo izvedenog penala.
Dinamo je Oršićem i Jurićem iznenadio Sevillu. U obrani su odsjekli protok lopte prema bokovima što je Sevillu tjeralo na okomita dodavanja u sredinu gdje su Ademi i Gojak agresivno napadali španjolske veznjake. Doduše, tu je Dinamo najviše visio. Njihovim izlaskom otvarala se rupa između obrambene i vezne linije, ali su stoperi veći dio susreta na vrijeme iskakali u taj prostor i uzimali lopte.
U fazi napada su se postavljali široko, a onda naglim zabadanjima u sredinu radili nered u obrani Seville. To nakon ovakvog rezultata nije prevelika utjeha, ali može poslužiti kao zalog za uzvrat na Maksimiru.
Jasno je da Sevilla može puno bolje igrati, ali Dinamo je u svim fazama bio ravnopravan suparnik do zadnjih 20 minuta kada se povukao. Situacija nakon poraza od Tottenhama djelovala je mnogo bezizlaznije s obzirom na odnos snaga u prvom susretu.
Ipak, za veliko iznenađenje, još jednom fenomenalni Mislav Oršić će morati imati pomoć. Dojam je da Dinamo osim njega više nema igrača za rješavati ovakve susrete. Petković na momente djeluje kao da nije siguran želi li i dalje igrati nogomet, Majera više nema, a Ivanušec, koji nije igrao, mora podići svoju formu.
Dinamu se puno toga mora poklopiti za prolaz, ali pokazao je da može igrati i na ovom nivou. Malo boljih reakcija u ključnim trenucima, malo sreće i ova razina organizacije i energije. Sve to će mu trebati za čudo. Nije malo, ali nije ni nemoguće.