IZGUBITI od West Hama 2:0 kod kuće nije nikakva sramota. Riječ je o klubu koji ima šestu ili sedmu momčad po kvaliteti u Premiershipu, koji je ovo ljeto potrošio 75 milijuna i koji ima otprilike sedam puta veći budžet.
Sramota je odigrati na ovaj način. Dinamo je godinama bio sinonim za europskog luzera kojeg su nabijali u skupinama europskih natjecanja. Pod Nenadom Bjelicom je u dvije sezone došao do teško stečenog ugleda koji u utakmicama protiv Sheriffa i West Hama lako prosipa.
Nažalost, večeras je izgledalo kao da u Europi gledamo onaj stari Dinamo. A to nije nimalo dobra vijest.
Englezi su poveli nakon grozne pogreške Theophilea-Catherinea (treba napomenuti i to da se Livaković u onoj situaciji mora prije ponuditi suigraču), ali prvo poluvrijeme je i bez toga bilo jedno od najgorih u posljednjih pet ili šest europskih sezona.
Damir Krznar je nakon utakmice izrekao dvije znakovite rečenice. "Nismo imali konekciju prema naprijed i bili smo mlaki. Držali su nam loptu iako smo imali veznog igrača viška. Falio nam je raspoloženi igrač koji bi tražio dubinu." Obje izjave su u osnovi točne i bilo ih je lako vidjeti, ali objašnjenja koja je ponudio Dinamov trener u potpunosti su promašena.
Na koji je način ova postava mogla imati dubinu kada se već u prvoj fazi napada povlačila i branila u 5-3-2 formaciji na 25 metara od svojeg gola? Čak i kad bi Dinamo osvojio loptu, West Ham bi vrlo laganim pritiskom vratio posjed, a Oršić i Ristovski nisu mogli tako brzo otvoriti bokove. Osim toga, dva najofenzivnija igrača bili su Petković i Ivanušec. Obojica traže loptu u noge i nisu igrači dubine. Jedini igrač iz sredine terena koji daje tu opciju je Ademi, ali nemoguće je dati dubinu ako momčad nema loptu i osam igrača stoji u svojoj trećini terena. Dinamo nije imao dubine u igri, ali je upitno kako ju je mogao imati s ovim kadrom i pristupom.
Istina je i to da Dinamo nije imao konekciju, ali to nije bilo do raspoloženja igrača. Na kraju krajeva, Petković je dobio 11 zračnih i 15 duela na podu, imao je 86% točnih dodavanja i četiri ključna dodavanja, a Dinamo je svejedno izgledao mlako, bezvezno i bezopasno. Problem je što je Dinamo West Hamu bez borbe predao 30 metara prostora i zasjeo pred svoj gol. To je povuklo bekove u zadnju liniju, zbog čega su se veznjaci morali jako trošiti kako bi pomogli duplirati bokove, a često to nisu ni stigli. U takvim okolnostima Dinamo nije ni imao opcija za povezati se s napadom. Sve što im je ostalo bile su duge lopte protiv stoperskog para Zouma-Diop, koji su visoki 190 i 194 centimetra.
Spori protok lopte u zadnjoj liniji, nepostojanje rotacija i igre bez lopte u sredini terena i vezna linija koja je prvi put u životu odigrala utakmicu u ovom sastavu, formaciji i ulogama. Bila je to još jedna dobitna formula za dobri stari Dinamo, slika i prilika utakmica kakvih se Maksimir previše nagledao u svojoj prošlosti. Onaj koji pasivno i preplašeno čeka da primi gol. U takvim situacijama se nerijetko i karma pobrine da primiš najgluplji mogući gol, što se hrvatskom prvaku i dogodilo.
Oršić je nakon utakmice rekao da je pristup bio posvećen tome da Dinamo ne primi gol. Međutim, igrati na nulu ne znači braniti se i nadati da će golman imati dobar dan, nego mora postojati plan i u fazi napada kako bi se barem malo stavilo suparnika na zadnju nogu i dozvolilo obrani da diše.
Mislav Oršić je u posljednje tri i pol europske sezone za Dinamo zabio 19 golova, čime je njegov daleko najbolji strijelac. Ima solidan dribling, vrhunski izbačaj i šut i fizičku moć da pretrči braniča. Zašto je takav igrač žrtvovan da prvih 45 minuta igra 70 metara od suparničkog gola?
Grafika: Sofascore za IndexSport
Čak i ako se s njim na beku htjela dobiti motoričnost i probojnost, što je sasvim legitimna opcija, priprema i izvedba te ideje bila je sasvim kriva. Bilo je tužno gledati usamljenog i povučenog tipa koji je prije pola godine razvalio Tottenham. Podaci dovoljno govore o tome koliko je domaća momčad bila nemoćna u prvom dijelu. Dinamo je imao dva udarca prema golu. Jedan je bio Oršićev slobodnjak s 35 metara, a drugi je bio blokirani pokušaj Oršića iskosa s 25 metara. Ni prije ni poslije toga Dinamo nije viđen u većem broju na suparničkoj polovici.
Dinamo je na početku drugog dijela zaigrao puno bolje. Uvođenjem Jurića dobio je klasičnog napadača koji je mogao vezati stopere i omogućiti Petkoviću da se češće i više spušta po loptu, a guranjem bekova visoko prebačeno je težište igre 40 metara bliže West Hamovom golu.
Nažalost, u 50. minuti je nova greška u predaji dovela do drugog gola, koji je i prelomio utakmicu. Šutalo je neoprezno dodao loptu koju je Rice presjekao, a slična stvar se dogodila i Mišiću deset minuta kasnije. Tri kardinalne pogreške u dodavanju mogu biti znak velike dekoncentracije, ali i indikator toga da je momčad bila u potpunosti izvan utakmice. Jako je teško pogoditi kvalitetan pas i raditi to u ritmu na samom početku utakmice. U toj 50. minuti West Ham je igrao nogomet već 50 minuta, a Dinamo pet.
Lyon, Red Bull Salzburg, Real Madrid, Černomorec, Sevilla i desetine drugih. Puna dva desetljeća europski protivnici na Maksimiru su se mijenjali, a Dinamo je izgledao jednako bespomoćno, uplašeno i slabašno. Sve je doživjelo nagli zaokret prije tri sezone. Prvak Hrvatske je otad porušio vlastite i nacionalne rekorde i postao ozbiljna momčad europaligaškog ranga.
Navijači su se od naučene bespomoćnosti okrenuli tome da europske izazove dočekuju s guštom i znanjem da netko s Maksimira može odnijeti bodove ako kvalitetom pripada drugoj galaksiji, ali će i takav biti na velikim mukama. Večeras nije bilo ništa od toga. Krznar je visoko izvjesio bijelu zastavu još prije utakmice kao znamen da se vratio dobri, stari europski Dinamo.