IZA BRUNA Petkovića je nekoliko najtežih tjedana u karijeri. Dinamov napadač je gotovo dvije godine bio sigurna devetka reprezentacije, a onda je krenuo pad. Na Euru je (doduše dobrim dijelom zbog ozljeda) odigrao tek jednu pravu utakmicu, onu protiv Škotske.

Na posljednjem popisu Zlatka Dalića nije ga ni bilo, a brojni navijači pozdravili su taj potez s obzirom na prosječan golgeterski učinak tipa koji igra na poziciji centralnog napadača. Ne treba bolji primjer toga koliko se nogomet u javnom prostoru gleda površno, a učinak tumači pogrešno.

Odlaskom Lovre Majera Petković je konačno uzeo broj koji mu i pristaje. Postao je desetka, a Damir Krznar je pronašao sustav u kojem bi vrlo brzo mogao dokazati kako je novi Dinamov cener potreban reprezentaciji. 

Tip koji ne zabija golove

Prva i glavna optužba na račun Petkovićeve igre je ona da zabija premalo golova s obzirom na poziciju koju igra. I ta tvrdnja je u vakuumu sasvim racionalna. Petković je u šest godina prvoligaškog nogometa prije nego što je stigao u Dinamo dao svega 22 gola. U Dinamu je mrežu pogađao 40 puta u 134 utakmice, ali čak 18 golova od tih 40 stiglo je iz penala, malo manje od pola.

Za usporedbu, otkad je Petković u HNL-u, više golova od njega zabili su Ramon Mierez, Mijo Caktaš, Kristijan Lovrić, Ivan Krstanović, Mirko Marić i Antonio Mirko Čolak. Gledajući samo Dinamo, Petković je tek treći strijelac. Više od njega su zabili i Oršić i Gavranović. Jasno, u računicu se mora uvrstiti i činjenica da ga se odmara za europske utakmice Dinama pa je tako svake sezone propustio 11 utakmica, što je gotovo trećina sezone. Bez obzira na to, jasno je da mu je golgeterski učinak daleko od vrhunskog. Jednako ili više zabijaju svi koji su tu jednako dugo vremena i igraju u napadu kluba gornjeg dijela ljestvice.

Efekt teletekst-nogometa

Dio javnosti njegovu igru ocjenjuje samo po tome i tu dolazimo do fenomena teletekst-nogometa. Solidan dio javnosti kvalitetu igre neke momčadi nakon utakmice gleda isključivo kroz prizmu rezultata, ne uvažavajući stotinu faktora koji su mogli dovesti do baš takvog rezultata. Isto tako, kvalitetu igre napadača mjere isključivo time je li zabio gol.

Takvima je teletekst sasvim dovoljan izvor informiranja kako bi formirali stavove o nogometu. Taj efekt je najveći problem percepcije Bruna Petkovića i razlog zašto ga se toliko podcjenjuje. Nogomet je kompleksniji od dvije brojke na semaforu, a jedan igrač, čak i kad se radi o napadaču, može ekipi ponuditi puno toga i osim gola.

"Statistika smeta više vama nego meni. Volio bih zabiti više golova i imati bolje brojke, ali stavljam se na dispoziciju momčadi. Ne igram na gol, ne igram na asistenciju, možda nekad igram na potez, ali igram na pobjedu. Uvijek sam tu za momčad, bez obzira na kojoj poziciji. Da nije bilo asistencije u 60. minuti protiv Šibenika, vjerojatno biste vi moj nastup ocijenili kao nedovoljno dobar jer pompozne najave do toga i dovedu. Imao sam ove godine bitno boljih utakmica od te, ali one nisu bile primijećene u medijima", rekao je Petković uoči utakmice protiv West Hama i jasno izrazio svoju frustraciju.

Desetka zarobljena u tijelu robusnog napadača

Petković nikad nije ni bio napadač u pravom smislu te riječi. Golove ne zabija zato što stalno gleda kako će prići po loptu i odigrati zadnji pas, a ne kako će se prilikom centaršuta naći malo ispred braniča. Draže mu je dodati i asistirati nego zabiti i u 99% situacija će u završnici najprije gledati je li on u najboljoj poziciji za ugroziti gol pa tek onda pucati. Voli se izvlačiti po loptu i do centra kako bi razigrao momčad i ne voli čekati da igra dođe njemu, što mu je i Dalić zamjerio prije Eura.

"Morat će smanjiti svoje trčanje, ne želim da izlazi po loptu do pozicije desnog beka ili zadnjeg veznog pa se tu igra... To u reprezentaciji ne može i neće raditi, nije ovo klub. Od tih dolazaka po loptu mi nemamo nikakve koristi, gubimo igrača u fazi napada i sve se poremeti. Od njega želim da bude u 16 metara", rekao je izbornik tada.

Poneki treneri ga na silu pokušavaju ugurati u šesnaesterac, a navijači se nadaju da je baš ovo ta sezona kad će eksplodirati i zabiti 30 golova. No čovjek je biće navike, a Petković cijeli svoj život igra za dribling, kreiranje viška, loptu u noge i pas suigraču u prostor. On je desetka zarobljena u tijelu robusnog napadača, tip koji je za igranje svoje omiljene pozicije 15 centimetara previsok i deset kila pretežak. Cijela njegova karijera zapravo predstavlja pokušaj da pomiri svoju građu sa svojim navikama u igri. Ponekad se olako zaboravlja koliko dobro to radi.

Meta za ispucavanje dugih lopti koja zna kreirati

Treneri od njega traže da koristi svoju građu, snagu i težinu i to obavlja odlično. Već godinama je u top tri igrača lige po svim parametrima duela, a Bjelica je svoj europski, tranzicijski Dinamo gradio na sposobnosti Petkovića da zadrži loptu sam između nekoliko suparničkih igrača. Stalno okupira pažnju stopera i njegove kretnje ih izvlače s pozicija, što u Europi Mislav Oršić i Arijan Ademi, a prije njih Dani Olmo, već tri i pol sezone fantastično koriste. 

Grafika: Sofascore za IndexSport

Pri tome je neprestano u vrhu i po pitanju brojki u kreaciji. Prošle sezone je bio prvi asistent lige s devet dodavanja, osmi igrač po broju kreiranih velikih šansi i trinaesti igrač po broju ključnih dodavanja. Sve to pošlo mu je za rukom iako je igrao samo dvije trećine prvenstva. Naravno da ima dana kad je lijen, nepokretan, kada kasni s potezom i izaziva frustraciju domaćih i neutralnih navijača, ali na vrhunskoj razini ne postoji puno boljih napadača kada je u pitanju spoj kreatorskih sposobnosti i mogućnosti dobivanja duela. 

Damir Krznar je možda našao najbolje moguće rješenje za Petkovića i momčad.

Petković konačno može igrati onako kako želi bez grižnje savjesti, a desetka ga je do kraja oslobodila

Dinamov trener je uslijed brojnih ozljeda i odlazaka bio prisiljen tražiti nova rješenja u igri. Sve češće se odlučuje na formaciju 3-5-2, koja bi uskoro mogla postati i ona u kojoj momčad igra dominantno. Utakmice protiv Osijeka i Šibenika pokazale su koliko dobro leže Petkoviću, ali i ostatku ekipe. Bile su to dvije najbolje Dinamove utakmice ove sezone. U Gradskom vrtu je Osijek mogao nastradati s više od dva gola razlike, a protiv dalmatinske momčadi Plavi su vrlo lagano ulazili u zadnju trećinu terena, kreirali višak i stvarali šanse.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Petkoviću ova formacija jako paše. I dalje igra u sličnim zonama i povlači se s pozicije napadača, ali sada više nema one opasnosti o kojoj Dalić priča. S obzirom na to da Dinamo igra s dvojicom, jedan uvijek ostaje visoko kako bi okupirao prostore i ta zona više nije prazna kad Petković ode po loptu. 

Iako brojevima na dresu tek igrači daju značenje, ne postoji dres koji okružuje više mistike i simbolike od desetke. Činjenica da je Petković sada i formalno postao ono što je u glavi cijeli život možda nije nebitna u svemu tome. Nakon 26 godina zarobljenosti, desetka u njemu i na njegovim leđima je konačno slobodna.